Navodnjavanje u povrtlarstvu i voćarstvu može biti izuzetno profitabilno

400

Navodnjavanje u povrtlarstvu i voćarstvu može biti izuzetno profitabilno, dok je sa ratarskim niskodohodovnim kulturama sasvim drugačija priča… U Europskoj uniji (EU) danas se najviše navodnjava u zemljama južne Europe, pa tako u Italiji oko 23,0%, Portugalu 21,0%, Grčkoj 38%, Španjolskoj 18% od ukupnih obradivih površina. U Hrvatskoj se navodnjava oko 16 000 hektara ha što čini manje od 2% naših obradivih površina i što je vrlo malo u odnosu na naše prirodne mogućnosti i potrebe.

Većina ratarskih i krmnih kultura nije isplativa za navodnjavanje, na hektaru pšenice zaradi se oko 2000 kuna, što je vrlo malo da bi se vratila ulaganja u sustav u navodnjavanje. Za razliku od pšenice na paprici se zaradi oko 20 000 na hektaru, a taj je iznos zbog navodnjavanja je osiguran. Darko Znaor, poljoprivredni stručnjak kaže da su priče o navodnjavanju, posebice o masovnom navodnjavanju ‘strahovito složen i vrlo skup projekt’ koji uspoređuju s gradnjom novih autocesta ili saniranja kompletne željezničke pruge u Hrvatskoj.

‘Za to novca nema, trebalo bi se zadužiti ili podići zajam za tako nešto, a onda se postavlja pitanje rentabilnosti. Svega je nekoliko kultura, povrtlarskih i voćarskih, koje mogu podnijeti teret troškova infrastrukture i investicija u navodnjavanje, a velike površine u Slavoniji i tamošnje ratarske kulture ne mogu vratiti tu investiciju’, tvrdi Znaor.

Darko Znaor također iznosi zanimljiv podatak koji je dobio od ministarstva financija -Službeno prijavljena šteta u poljoprivredi nastala u posljednjih 10-ak godina uslijed klimatskih promjena (suša, tuča, mraz, poplava), iznosila je više nego ono što je Ministarstvo poljoprivrede isplatilo za poticaje za kompletnu biljnu proizvodnju. Dakle, sve što smo isplatili u tih 10-ak godina kao poticaje, pojele su vremenske neprilike’, navodi Znaor.

Priče o navodnjavanju, posebno kukuruza ili pšenice, besmislica su i za poljoprivrednog stručnjaka Stipana Bilića. Umjesto tih niskodohodovnih kultura, govori o potrebi navodnjavanja voćnjaka, primjerice, koji po hektaru donose prihod od 50-60.000 kuna. Za kukuruz je jedino rješenje, smatra Bilić, voda u slobodnom toku. ‘No ako imate takvu zemlju i uz takvu vodu, kao što je dolina Neretve, na njoj ne biste trebali sijati kukuruz’, zaključuje Bilić.

Alternativa navodnjavanju po mišljenju Darka Znaora je natjerati osiguravajuća društva da po povoljnijim uvjetima daju police osiguranja za slučajeve suše.

-Vlada bi svojom politikom mogla pritisnuti osiguravajuće kuće, a ne trebaju ih žaliti jer nisu siromašni i moraju podnijeti dio rizika, da izađe u susret poljoprivrednim proizvođačima, kaže Znaor za T-portal.

Poljodjelac Mirko Bošković iz Cerne jedan je od rijetkih poljoprivrednika na krajnjem istoku Hrvatske, u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji svoja 42 hektara zemlje navodnjava. On je prije četiri godine uzeo stvar u svoje ruke, digao kredit i sagradio sustav za navodnjavanje. Radi se o sustavu cijevi i štrcaljki na kotačima koje pokreće motor.

Programirano je koliko je potrebno litara vode po četvornom metru i cijeli sustav koji crpi vodu iz kanala uz polje polako se kreće i natapa usjeve. Trenutačno natapa papriku koju imam na 2,5 hektara i lubenice na dva hektara, s 15 litara po kvadratu. Cijela konstrukcija koja zahvaća 176 metara kreće se brzinom od 40 metara na sat i navođena je satelitski, ali jedan radnik mora dežurati kako nešto ne bi krenulo po zlu. Rezultati s navodnjavanjem i bez njega ne mogu se uspoređivati jer su razlike ogromne.

Papriku, primjerice, beremo već šesti put ovog ljeta, a lubenice daju sada drugi rod, kao i dinje. Dovoljno je pogledati moje polje šećerne repe od 22 hektara i usporediti ga s onim koje se ne navodnjava – kaže Mirko Bošković u Večernjem listu i pokazuje korijen repe, koji već sada teži dva do dva i pol kilograma, ali da bi bio takav mora ga se zalijevati s 80 do 100 litara po kvadratu kroz mjesec dana.

Planira ove godine prinos repe od 60 do 70 tona po hektaru. Polje krumpira se također navodnjava i urod je odličan. Otkopava rukama kućicu krumpira, i to lako jer je zemlja rahla, a takva je zbog redovitog navodnjavanja. Mogli smo se uvjeriti u kvalitetu natapanja kada smo, u doba kad u Slavoniji tjednima nema kapi kiše, zagazili u naizgled samo vlažnu zemlju, a zapravo je bio pravi glib.

Krumpir je jako dobro rodio i očekujem ga 30-40 tona po hektaru, kao lani, a bit će i paprike, jer svaka biljka ima 3-4 kilograma, a ima 18.000 biljaka. Papriku dodatno natapamo kap po kap jer je bolje kada dobije vlagu odozgo po listu i odozdo u korijenu, zato i imamo šest berbi u jednom ljetu. Mislim da bi više ljudi ušlo u ovakav projekt kada bi država poticala i novčano pomagala, jer današnji seljak to teško može sam. Nema razumijevanja za njega u Ministarstvu poljoprivrede. Tamo ne postavljaju stručnjake koji nešto znaju i razumiju što se događa na poljima, već podobne. Bavim se poljoprivredom 17 godina i imam iskustva, pa mogu reći da se seljak može jedino osloniti na sebe i svoj trud. Neće nitko doći ovamo i napraviti nešto za naš boljitak.

Sve moramo sami, ali imam osjećaj da smo kao narod lijeni i stalno čekamo da će nešto netko napraviti umjesto nas – ističe Mirko Bošković i dodaje kako je oko tisuću hektara jugozapadno od Cerne, gdje je i njegova zemlja, idealno za povrtlarsku proizvodnju i kulture koje vole puno vode jer je okruženo vodotocima, Bosutom i Biđem, i ispresijecano održavanim kanalima iz kojih ratari mogu crpiti vodu za navodnjavanje.

Stjepan Jelkić iz Gata kraj Belišća jedan je od rijetkih slavonskih poljoprivrednika kojemu suša ove godine nije donijela probleme kao većini njegovih kolega.

Taj povrtlar, naime, svih svojih 30 hektara na kojoj ove godine uzgaja kupus, redovito navodnjava. – Prvo i osnovno je važno reći da povrtlarstva nema bez navodnjavanja. Navodnjavati se mora, povrće obavezno, a prema iskustvu od ove godine, tako će uskoro biti i s ostalim kulturama. No najveći problem u cijeloj priči je financijske prirode jer većina seljaka nema tih 70-100 tisuća kuna koliko je potrebno za jedan rolomat koji bi, recimo, bio pojačan kišnim krilom za ujednačenije bacanje vode – zaključuje Stjepan.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.