Nekome odgovara propast domaćeg stočarstva i još veći uvoz mesa

610

Ove godine prepolovljen je broj grla u tovu, a zbog preskupe hrane stoka se lošije hrani, što će utjecati i na količinu i na kakvoću mesa. Kako mjerodavni problem ignoriraju, sve je izvjesnije da će dogodine uoči turističke sezone uvoz junetine dosegnuti neviđene razmjere. Nekome, čini se, odgovara propast domaćeg stočarstva i još veći uvoz mesa upozoravaju Tonči Raič, predsjednik udruge za tov junadi Baby beef i dopredsjednik Jakov Pavičić za Poslovni.hr.

“Umjesto da se užurbano kreira razvojna strategija, stočarstvo je gurnuto na marginu. Predstavnici EU pristali su na ukidanje Protokolom 7 nametnute godišnje kvote od 10.000 tona izvoza junetine u EU. No, mjerodavni su ustvrdili da bi to ugrozilo opskrbu domaćeg tržišta. Iako su i farmeri, ističu, bili suglasni da se s izvoznim ukinu i uvozne kvote, nije pomoglo”, kažu Raič i Pavičić.

Izvozna kvota još vrijedi, a uvoznu je Vlada uredbama povećavala na poticaj trgovaca ili prerađivača, mimo volje stočara. Zbog nerada i nereda u državnim institucijama izgubljeno je desetljeće, pa su lanjska i ovoljetna suša zapravo samo završni udarac sektoru koji može biti veliki izvoznik, navodi se u Poslovnom dnevniku.

Raič i Pavičić napominju da Vlada upada iz pogreške u pogrešku pa tako umjesto da okupi struku na izradi strategije koja će iz agrara izvući maksimum, ona ne poduzima ništa.

Iako plaćaju skupu stočnu hranu, farmeri su protiv zaštitnih carina na izvoz kukuruza. Manje prinose ratari će nadoknaditi kroz višu cijenu. Stočari trebaju ratare koji mogu proizvesti dovoljno žitarica, to je, kažu naši sugovornici, jedan od uvjeta za snažno govodarstvo. Meso koje se uvozi ispod cijene je žive stoke, što je nedopustivo i Vlada to mora spriječiti. Usto, treba izaći i s konkretnom financijskom mjerom za govedarstvo da se amortizira udar cijena hrane.

Robne rezerve stabiliziraju tržište, nema velikih amplituda, a novac za reeskontne kredite je iz primarne emisije i ne uzrokuje inflaciju jer iza njega stoje robe.Temeljem reeskontnih ugovora, kaže Pavičić, banke su nekada i naše svinjogojstvo kreditirale na četiri mjeseca, tov junadi na godinu dana. Njemačka i mnoge europske zemlje imaju reeskontne kredite, i to sa 0,5% kamate, stočari u Hrvatskoj svojedobno su tu kamatu plaćali dva posto. Vlada preko HNB-a i HBOR-a mora žurno naći financijsku injekciju za stočarstvo, navodi se u članku.

Raič i Pavičić kažu da stočari moraju dobiti državne hektare ne samo zbog proizvodnje jeftinije stočne hrane nego i kako bi mogli zbrinuti gnoj prema zahtjevnoj Nitratnoj direktivi. Državno zemljište ne smije se dati ratarima koji će proizvoditi kukuruz za obnovljive izvore energije.

“Austrija ima tri milijuna goveda, Hrvatska oko 300 tisuća. U Austriji je imati govedo atrakcija, u Hrvatskoj smrdi, a na nas proizvođače gleda se kao na parazite koji stalno nešto traže od države. Predlažemo program temeljem kojega ćemo mi stočari puniti proračun puno više nego što iznose naše potpore. Nemamo, međutim, sugovornika. Govedarstvo ilustrira ekonomsku moć neke zemlje, samo kod nas je na marginama. Ministar nedavno uspoređuje tov šarana i goveda, a govedo se na selu zove ‘blago'”, zaključuju Raič i Pavičić.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.