Berba i skladištenje šljive

S obzirom na sortu i namjenu, plodovi se beru u botaničkoj i tehnološkoj zrelosti, a određuju se na osnovu veličine, boje, ukusa, sadržaja suhe tvari, šećera, kiselina, pektina i sile kojom se plod drži za peteljku.

U botaničkoj zrelosti beru se plodovi za konzumiranje u svježem stanju i za preradu u kompot.

U ovoj fazi plodovi su pogodni za transport, pokožica je karakteristične boje za sortu, prekrivena pepeljkom, a mezokarp počinje dobijati karakterističan okus i aromu. Za bliža tržišta, plodovi se mogu brati zreliji, a za dalja zeleniji. Za preradu u akohol, džem, pekmez, marmeladu, sok i slične prerađevine kao i za sušenje, plodovi se beru u tehnološkoj zrelosti, a to je kad u kruni ima 5 do 10% omekšalih plodova.

Berba se obavlja ručno i trešnjom. Ručno se beru plodovi namjenjeni upotrebi u svježem stanju , što je najkvalitetniji ali i najskuplji vid berbe. Trešenjem se beru plodovi za preradu i sušenje. Trešenje se obvlja mehanički ručno ili specijalnim mašinama tresačima.

Ne preporučuje se mlaćenje motkama (najprimitivniji vid berbe) jer se na ovaj način oštećuju plodovi, pupoljci, grane i grančice. Po berbi pristupa se klasiranju na osnovu europskog protokola o standardizaciji voća (ekstra klasa, I i II klasa). Preostali plodovi se koriste za preradu, najčešće u rakiju.

Svježi plodovi šljive nisu podesni za duže čuvanje. U zavisnosti od namjene plodova i svih drugih čimbenika, radnik u toku dana može nabrati od 200 do 500 kg.