Kako marelica traži puno svjetla odabir uzgojnog oblika uvjetovan je klimatskim prilikama, a ponajviše osvjetljenjem. U kontinentalnom području kao uzgojni oblici najčešće se koriste vaza i vretenasti grm.
Vaza je uzgojni oblik čija krošnja nema provodnicu i izgrađena je od 3 osnovne grane koje međusobno zatvaraju kut od 120°. Na udaljenosti od 40 do 60 cm od mjesta izbijanja prvih skeletnih grana razvode se skeletne grane drugog reda, a drugi i treći niz grana razvodi se na udaljenosti od 60 do 120 cm od grana prvog reda. Specifičnost ovog uzgojnog oblika jest da ima dobro osvjetljenje s vanjske i unutarnje strane što je za marelicu izrazito važno.
Pravovremenim povijanjem mladica izbjegavaju se oštri kutovi grananja kako se u račvama grana ne bi zadržavala voda i stvarala trulež. Širi kutovi grananja daju bolju osvijetljenost krošnje i pridonose dobroj obojenosti i kvaliteti plodova. Rezidbu treba obaviti što kasnije u proljeće da se odgodi kretanje vegetacije i smanji opasnost od pojave apopleksije (padavice).
U prvim godinama rasta prednost treba dati pinciranju mladica radi izolacije vrhova i zaustavljanja rasta nepoželjnih mladica u odnosu na rezidbu koja tada ima samo dopunsku ulogu. Česta pojava u početku rasta su vodopije koje se obavezno trebaju odstraniti rezidbom ili se mogu ponekad iskoristiti za popunjavanje praznih dijelova krošnje ako se na vrijeme poviju.