Gnojidba stabala breskve

Breskva je jako bujna i produktivna kad se uzgaja na plodnim tlima optimalno opskrbljenim hranivima i s optimalnom opskrbljenosti vodom.

Mnoge lokacije gdje se breskve uzgajaju ne posjeduju navedena svojstva. Nutritivni zahtjevi breskve mijenjaju se kroz njezin životni vijek i pod utjecajem su mnogih faktora kao: podloga, opterećenje urodom, tlo, klimatski uvjeti itd. Kao i kod drugih biljaka, breskva zahtijeva barem 16 elemenata za optimalan rast i produktivnost. Deficit bilo kojeg elementa dovest će do redukcije uroda, kakvoće plodova, vegetativnog rasta i zdravstvenog stanja stabla. Najviše pažnje se, kao i kod svih drugih voćaka, daje dušiku, fosforu i kaliju.

Dušična gnojiva se primjenjuju u proljeće, u prvom navratu pred kretanje vegetacije (2/3 preporučenih količina) te u drugom navratu krajem travnja (1/3 preporučenih količina). Ne preporučuje ih se primijeniti tijekom ljeta jer može zategnuti ulazak voćke u mirovanje zbog čega može doći do ozbiljnih ozljeda od niskih temperatura.

Potreba za dušičnim gnojivima se može i vizualno procijeniti. Breskve do treće godine starosti bi u prosjeku trebale imati godišnji izrast novih izbojaka od 45 do 61 cm. Ako je taj izrast iznad 61 cm nije potrebno primjenjivati dušik. Stabla starija od 4 godine bi trebala imati prosječan godišnji izrast izbojaka od 30 cm (ne uključujući vodopije). Dušik se lako transportira i nije ga potrebno deponirati na dubinu, no preporučljivo je prekriti ga slojem zemlje. Prve godine nakon sadnje od dušičnih gnojiva dodaje se 30 do 50 g UREE ili 50 do 70 g KANA po voćki, a druge godine uzgoja količina navedenih gnojiva povećava se za 50 %. Za breskve u rodu gnoji se sa 20 g/m2 UREE ili 38 g/m2 KANA. Prve godine uzgoja, u osnovnoj (jesenskoj) gnojidbi dodaje se 100 do 150 g NPK 7-20-30. U drugoj godini uzgoja količina gnojiva se povećava za 50 %.

Za breskve u rodu gnoji se sa 40 do 50 g/m2 NPK 7-20-30 ili 5-15-30. Ako niste u jesen ili tijekom zime primijenili fosforna i kalijeva gnojiva, tada u proljeće možete primijeniti gnojiva koja sadrže sva tri elementa u jednakim omjerima (N-P-K: 15-15-15) u količini od 100-200 g za mlada stabla (ovisno o starosti voćke) i oko 400 g za stabla u rodu. Fosfor i kalij se dodaju jesenskom gnojidbom te ih je potrebno unijeti na odgovarajuću dubinu pošto su to slabo transportabilna hraniva. U amaterskom voćnjaku u rodu to se može tako da se štihača zabode u tlo vertikalno u odnosu na voćku (kako bi se što manji broj korijenovih žila oštetio) do dubine od otprilike 20 cm i u procijep ubaci mala količina gnojiva. Na taj se način napravi dovoljan broj uboda kako bi se aplicirala odgovarajuća količina gnojiva. Treba iznimno paziti da se u procjep ne stavi previše gnojiva, jer će se voćka osušiti, jer ovako gnojivo može doći u izravan kontakt s korijenom. Navedeni način je samo za voćke u rodu, odnosno ne smije se izvoditi kod tek posađenih voćaka.

Prilikom gnojidbe (bilo u jesen ili proljeće) gnojivo se mora ravnomjerno rasporediti unutar i dijelom izvan oboda krošnje, jer ako se koncentrira na jedno mjesto može doći do sušenja voćke. Za određivanje gnojidbe preporučljivo je raditi analizu tla ili lista svake 3 do 4 godine, no to je obično amaterskim uzgajivačima preskupo. Ako breskva redovito i dobro rađa te izgleda „zdravo“ znači da se treba uobičajenom gnojidbom nadoknaditi količina iznesenih hraniva urodom i vegetativnim rastom. Treba biti svjestan da, iako nema vizualnih simptoma, kod voćke određeni sadržaj hraniva ne mora biti optimalan te kad se još jače poremeti balans voćka će naglo pokazati vizualne simptome. Stoga poželjno je povremeno gnojiti gnojivima koja sadrže i ostale elemente (u slučaju nužde folijarno). U svrhu poboljšavanja strukture tla, ali i zbog prethodnog razloga, preporuča se svake treće godine pognojiti stajskim gnojem.

U kasno proljeće i rano ljeto potrebno je osigurati dovoljne količine vode jer u to vrijeme intenzivno rastu mladice, plodovi i vrijeme je diferencijacije generativnih pupova iz kojih će se razviti urod sljedeće godine.