Zanimljivosti o lovoru

1712

U staroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grčkim bogom proročanstva, poezije i izlječenja koji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomen na neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne.

lovor

Dafne se pretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovo udvaranje. Apolonov hram imao je krov napravljen od lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite od bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ i Apolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim antiseptikom i zaštitnikom od bolesti.

Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicima Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolonovu čast 586 g. pr. Krista. Starogrčke proročice iz Delfa proricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije se preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi se predvidjela budućnost.

Poznati srednjovjekovni pjesnik i filozof Dante Alighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi. U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti od uroka i vještica.

U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovim vijencem na glavi. Rimski carevi lovorov su vijenac koristili kao simbol trijumfa i besmrtnosti. Rimljani su ga nosili i oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na taj način štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrijeme grmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije.

Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom harala kuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze.

U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao što sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno. Tijekom stoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štiteći od zlih sila tame i nesretne sudbine. „Štakori ugibaju od njegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. Pucketanje lovorovih listova u plamenu odavno je smatrano sretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve.

Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor mora obvezno saditi u vrtovima. Rimski gurman Apicius smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom. U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danas kite lovorovim grančicama.

Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm podrijetlom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sredozemlju. Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje i na kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovorove šume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana i Opatije. Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno, malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhu te gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, a ženski neugledni. Plod je bobica. Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i ljekovita te začinska. Ugodni miris listova potječe od eteričnog ulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobiveno ulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe.

Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja, čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. Lovorov list pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinficira.

U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigodom konzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin u jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljaju se suhi lovorovi listovi.

Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska) ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne prihode. I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začin namijenjen širem tržištu.

Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lovro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne i sl. Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku može se uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kao živicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogato i vlažno tlo.

U mnogim zemljama i danas je lovor simbol akademskog postignuća pa se mnogi uspjesi nagrađuju lovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovu biljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorikama“, što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati ranijim uspjesima.

Prožet misticizmom i proročkom slavom, lovor i „njegove“ legende kroz povijest ostaju vječne.

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.