Uzgoj stoke temeljiti na manjim farmama

1323

Sve se više obradivog zemljišta koristi za proizvodnju hrane za mesnu industriju – umjesto biljne hrane za ljude.

hrvatsko govedarstvo

Shodno tome, biljne namirnice su sve skuplje. Skuplja je i biljna hrana koju kupuje industrija mesa, jer je sve manje obradivog zemljišta za njeno uzgajanje.

A da bi se ipak sve više mesa proizvodilo po najnižim mogućim cijenama, u branši je u toku pravi globalni atlas fuzioniranja firmi, piše u Atlasu.

Rezultat toga je da tržištem dominira sve manje sve većih proizvođača, stoke, stočne hrane i ljekova za životinje. Propisi za zaštitu potrošača, životinja i životne sredine za njih su prepreke ka što nižim troškovima proizvodnje, zaključak je Udruženja za zaštitu životne sredine i prirode i Henrik Bell fondacija (bliska Zelenim) u najnovijem izdanju godišnjeg izvještaja o konzumiranju mesa, koji se zove “Atlas mesa”.

U Europi i SAD potrošnja mesa “polako raste ili stagnira” objašnjavaju autori. Tako mesna industrija SAD u 2013. računa “sa padom od četiri do šest posto u odnosu na prošlu godinu”. A u Njemačkoj je samo u 2012. “godišnja potrošnja mesa po glavi stanovnika pala čak za dva kilograma“. Tome su doprinijeli mnogi skandali u vezi sa trulim i konjskim mesom u lazanjama, pišu autori i dodaju da je u trendu zdrava ishrana sa malo mesa.

Do 2022, potrošnja mesa u Europskoj uniji će opasti za 0,5 posto – ali čak i tako, svaki građanin EU će godišnje u prosjeku pojesti skoro 64 kilograma govedine, svinjetine i peradi. Usporedbe radi, prosječan Kinez trenutno troši 43,7 kilograma mesa. Do 2022, potrošnja će se tamo povećati za 17,8 posto. I Indija, Rusija, Brazil i Južna Afrika spadaju u zemlje u kojima potrošnja mesa naglo raste.

Razvoj ide u pravcu sve većih klaonica sa, po pravilu, katastrofalnim uvjetima rada i plaćanja. Klaonice su skoro uvijek daleko od naseljenih mjesta, kako bi “surovost klanja ostala skrivena od potrošača”.

Industrija proizvodnje mesa, dakle masovno uzgajanje životinja, na više načina nepovoljno utječe na klimu. Pašnjak uzima iz atmosfere CO2 i vezuje velike količine ugljika. Ako se travnjak preore, da bi se stvorila nova polja za uzgajanje stočne hrane, velike količine CO2 ostaju u atmosferi. Za uzgajanje kukuruza i soje za stočnu hranu, koristi se mnogo umjetnog gnojiva koje zagađuje okolinu. Pored toga, životinje probavom proizvode metan koji također zagađuje okolinu – što više životinja, tim veće zagađenje.

Zbog toga autori Atlasa mesa zahtjevaju globalno podržavanje tradicionalnih malih farmera i stočara, jer oni doprinose “zaštiti životne sredine i očuvanju biološke raznolikosti”. EU je ekološki nastrojena, ali prespora u provođenju ideja u praksu. Poljoprivredna politika EU trebala bi obavezati poljoprivrednike da sami proizvode najmanje polovinu stočne hrane i životinje drže po propisanim uvjetima. Subvencije za masovno tovljenje treba ukinuti. Umjesto toga, treba poticati firme čija stoka pase veliki dio godine.

Autori nisu zaboravili spomenuti i lošu stranu ekološkog uzgajanja mesa – ono je naime skoro duplo skuplje od mesa do kojeg se došlo na konvencionalan način, dakle masovnim tovljenjem.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.