Engleski basset

24

Najpopularnija pasmina je engleski basset, koji radi kao gonič na krvavom tragu, glasan i oštar u potrazi za nastrijeljenom krupnom divljači.

Basseti su simpatični psi s lijepom glavom i dugim ušima, izgledaju kao veći jazavčari. U novije vrijeme osobito im je porasla popularnost kao kućnim ljubimcima, iako ih se i dalje koristi kao lovne pse.

Domovina kratkonogih goniča je Francuska. U francuskoj knjizi o lovu iz 1573. godine već su opisane različite pasmine basseta, a prvi su put basseti predstavljeni na izložbi u Parizu, 1863. godine. S pojavom i razvojem vatrenog oružja lovci su uvidjeli da pas ne mora sustići divljač, nego je samo natjerati na pušku. Takvoj potrebi odgovarali su goniči s dužim trupom i kraćim nogama. Oni su i bili rodonačelnici basseta (francuski znači: niski). U prvo vrijeme jazavčare i bassete nisu razlikovali, smatrali su ih jednom pasminom.

Do današnjeg vremena s bassetima se u prorijeđenim šumama Europe love divlje svinje, lisice, zečevi… Basseti nisu za gustiše, u kojima im je teže raditi. Basset radi sam ne obraćajući pažnju na druge pse, goni polako. Iskrivljene, kratke i snažne noge daju čvrst oslonac za izduženo i teško tijelo. Bez obzira na sporost, to je uporan i hrabar pas. Odlikuje se izvrsnim osjetilima i melodičnim glasom.

Postoji više pasmina basseta u Francuskoj, no najpopularniji je engleski basset. Goniči tipa basseta bili su poznati u Engleskoj još polovinom pretprošlog stoljeća. Preci današnjeg engleskog basseta nastali su potkraj 19. stoljeća križanjem artoaško-normandijskog basseta sa psom sv. Huberta. Nastao je spor, ali siguran pas za lov zečeva.

Tako je postavljena osnova nove pasmine, koja je dobila današnji naziv i službeno je priznata. Basseti su se proširili po mnogim zemljama, a osobito su popularni u zapadnoj Europi i SAD-u. Engleski basset je velik pas na kratkim nogama. Visina mu je u hrptu 33 do 35 cm, a težina 18 – 27 kg. Za usporedbu, njemački lovni terijer visine u hrptu od 38 cm težak je samo 7,5 kg. Kosti su masivne i grube. Glava je lijepa – velika, s ravnim čelom i ovlaš grubom njuškom.

Vlažne, obješene usne u profilu daju pravokutni oblik njuške. Na čelu, obrazima i vratu koža je skupljena u meke nabore (kao u psa sv. Huberta). Donji kapci su obješeni, što daje izražajnost duboko usađenim očima. Uši su veoma dugačke, cjevasto savijene, nisko nasađene.

Glavna osobina pasmine su kratke noge. Prednje, dugačke oko l0 cm od lakta, okrenute su prema unutra, a šape prema van. U profilu noge su ravne. Stražnje su noge rastavljene šire od prednjih, s kratkim goljenicama i masivnim stopalima. Šape su velike. Rep se pri kretanju podiže iznad linije leđa. Dlaka je kratka, sjajna, svilasta. Boja je veoma šarolika, uglavnom crna, zatim bijela sa žutosmeđim (trobojna) te boja limuna s bijelom (dvobojna).

Prihvatljiva je bilo koja boja uobičajena za goniče. Engleski basseti u svom razvoju ne dospijevaju nešto kasnije za lovnu obuku, kao što se to misli, nego do starosti do jedne godine u obuci treba izbjegavati naporno kretanje, jer se do te starosti razvijaju udovi pasa te pasmine. Inače, basset se može obučavati kao i većina drugih pasmina lovačkih pasa.

Mladi basset s velikom voljom ispunjava zadatke u obuci. Obuka završava nekim ispitima lovne upotrebljivosti za rad na krvavom tragu do starosti jedne i pol do dvije godine. Dobro je da poslije u obuci radi s drugim psima zbog glasnosti. Kao i u drugih pasmina, učinkovitost obuke ovisi o sposobnosti i dosljednosti onoga tko obavlja obuku i o tome koliko se vremena može posvetiti obuci.

Pri pravilnoj obuci basset dobro radi ono za što je predodređen – kao gonič, na krvavom tragu, oštar i glasan u potrazi za nastrijeljenom krupnom divljači. U prehrani basseta važno je paziti da pas ne bude pretežak – da može savladavati inače savladive prepreke i da može završiti potragu za nastrijeljenom divljači.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.