Manuka med

Manuka (Leptospermum scoparium) ima izrazito široku ekološku i hortikulturnu primjenu. Manuka med podrijetlom s Novog Zelanda je jedini med s oznakom UMF (Unique Manuka Factor), koji ukazuje na udio tvari odgovornih za antibakterijsko i antivirusno djelovanje u organizmu. Upravo zbog toga manuka je vrsta koja polako, ali sigurno postaje cijenjena i zamijećena u svijetu.

Manuka (Leptospermum scoparium) je zimzeleno stablo do 10 m visine, poznata i pod nazivom rea, teatree, katoa, pata. Naziv teatree ili stablo čaja još joj je davne 1769. godine dao kapetan James cook koristeći lišće ove vrste kao nadomjestak za pripremanje čaja prilikom dolaska na Novi Zeland. Manuka je jedna od 3.800 vrsta iz (sub)tropske porodice Myrtaceae, u koju spadaju i šire poznate vrste poput eukaliptusa, pimenta, klinčića i kalistemona. U Hrvatskoj iz ove porodice dolazi jedino obična mirta (Myrtus communis) s arealom koji se proteže srednjom i južnom Dalmacijom . Manuka je jedna od najrasprostranjenijih autohtonih biljnih vrsta Novog Zelanda s visokom ekološkom i ekonomskom ulogom. Novi Zeland i Australija su jedina autohtona staništa ove vrste, no manuku pronalazimo i kao alohtonu vrstu diljem svijeta (Izrael, SAD, Portugal, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo).

Ekološka uloga ove vrste na staništima Novog Zelanda ogleda se kroz smanjenje erozije tla, obnovu zemljišta, poboljšanje krajobraza, obnovu vegetacije te zaštitu tla. Manuka je vrsta s izrazito velikim brojem sitnog sjemenja koje najčešće rasprostire vjetrom, a lako je prilagodljiva na neplodna, slabo drenirana tla. Kao takva je pogodna za poboljšavanje kvalitete staništa tla za nadolazeće vrste, te se zbog navedenih karakteristika svrstava u pionirsku vrstu, koja lako nekontroliranim širenjem može prijeći u invazivnu vrstu. U prošlosti je zbog nekontroliranog širenja stvarala velike probleme kako brojnim biljnim zajednicama Novog Zelanda tako i farmerima na novozelandskim pašnjacima. No nakon što je zaključeno da je manuka s ekonomskog stajališta financijski održiva, došlo je do prestanka financiranja njenog suzbijanja. Novi fokus je usmjeren na rast profitabilnosti ove vrste.

Manuka ima široku primjenu u današnjem društvu, kako na Novom Zelandu tako i u svijetu. Zbog velike tvrdoće drva koristi se za ogrjev te je zbog sporog gorenja pogodna za peći na drva, izradu drvenog ugljena te dimljenje ribe. Ima visoku ornamentalnu vrijednost koja je priznata diljem svijeta. Njezina eterična ulja se koriste u aromaterapiji, s veoma pozitivnim učinkom na kožu. Eterična ulja uvelike se razlikuju po kvaliteti te količini ljekovitih kemijskih spojeva ovisno o području rasta, kao i o načinu uzgoja.

Manuka je izrazito cijenjena i kao ukrasna vrsta u hortikulturi kako zbog izrazito velikog broja varijeteta koji pridolaze u prirodi, tako i zbog mnogobrojnih hibrida koji su nastali umjetnim križanjem. Jedni od poznatijih varijeteta ove vrste su Leptospermum scoparium var.eximum, Leptospermums coparium martinii hort., Leptospermum scoparium var.myrtifolium, Leptospermum scoparium var.parvum. Manuka med je unatoč mnogobrojnim proizvodima manuke daleko najvrjedniji proizvod ove vrste. Ekonomska isplativost proizvodnje manuka meda je izrazito velika pa se tako u Novom Zelandu godišnje proizvede oko 1.700 tona ovog izuzetno kvalitetnog i vrijednog meda, što bi u prosjeku iznosilo oko 120 milijuna novozelandskih dolara (96 milijuna američkih dolara).

Biljka manuka ima bijelo–ružičaste cvjetove intenzivnog mirisa kojima privlači velik broj kukaca. Pčela (Apis mellifera) je svakako jedna od glavnih sudionika kako u oprašivanju ove medonosne vrste tako i proizvodnji samog manuka meda. Tisućama godina manuka med je poznat po pozitivnom utjecaju na ljudski organizam, pa se tako mogu pronaći podaci njegovom pozitivnom djelovanju i u maorskoj kulturi. Novozelandski profesor biokemije Peter Charles Molan sa sveučilišta u Waikatou, 1981. godine je istraživajući svojstva manuka meda uočio značajnu antimikrobnu aktivnost.

UMF (Unique Manuka Factor) je kratica koja se nalazi na svim originalnim manuka proizvodima, a mogu je koristiti samo proizvođači koji zadovoljavaju stroge kriterije proizvodnje. Med s UMF oznakom ukazuje na izvornost i kvalitetu pojedinog proizvoda. UMF ukazuje na udio spoja metilglioksala (MGO) koji je odgovoran za antibakterijsko i antivirusno djelovanje manuka meda u organizmu. Kvaliteta manuka meda ovisi o broju koji stoji uz UMF faktor, a koji prikazuje minimalni udio miligrama po kilogramu MGO-a. Tako med s oznakom UMF 5+ sadrži 83 mg/kg, UMF 10+ 263 mg/kg, a UMF 15+ 514 mg/kg.

Dakle, što je broj UMF veći to je kvaliteta i pozitivna djelotvornost manuka meda veća. Manuka med sadržava mnoge kemijske spojeve koji pozitivno djeluju na ljudski organizam kao sto su organske kiseline, minerali u tragovima, protumikrobni spojevi, C, A i beta karoten, ali i sve vitamine iz B-skupine. Njegovo djelovanje može imati pozitivan utjecaj na brojne zdravstvene probleme te poboljšanje imunološkog sustava, ali isto tako treba biti oprezan u njegovoj primjeni. Iako je manuka u ne tako davnoj povijesti bila jedna od problematičnijih invazivnih vrsta Novog Zelanda, novim pristupom te izradom jedinstvenih proizvoda ove izuzetno zanimljive vrste Novi Zeland je dobio ne samo visoko profitabilnu vrstu već i proizvod koji je prepoznatljiv u čitavom svijetu.