Lipicanac, jedna od najstarijih kulturnih pasmina u Europi

Kao godina početka postojanja lipicanske pasmine uzima se 1580. godina kada je utemeljena ergela Lipica (Slovenija), a prvi lipicanci na hrvatsko tlo dolaze 1700. godine u ergelu grofa Jankovića u Terezovcu kod Virovitice.

Zbog svojih specifičnih i vrlo poželjnih svojstava proširila se na mnoga područja nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, ali i izvan Europe. Specifičan put nastanka, utjecaj većeg broja pasmina u izgradnji te različiti uzgojni ciljevi pojedinih zemalja i regija uvjetovali su veliku morfološku raznolikost lipicanske populacije.

Široko porijeklo pasmine rezultiralo je formiranjem većeg broja linija i rodova. Lipicanska pasmina rezultat je dugotrajne i sustavne selekcije, i upravo dugogodišnjim, dobrim i strogim selekcijskim radom, lipicanac je postao jedna od najpoznatijih svjetskih pasmina konja. Lipicanac je poznat po plemenitoj i čvrstoj tjelesnoj građi, otpornosti, skromnosti u smještaju i hranidbi, »lakoj« sposobnosti učenja i volji za radom te spremnosti da ispuni i najteže pred njega postavljene zadatke. Upravo tim osobinama možemo zahvaliti dugu tradiciju uzgoja lipicanske pasmine u Hrvatskoj, posebice u zemaljskom uzgoju. Lipicanska pasmina smatrana je pasminom budućnosti jer nije odgovarala samo Slavoniji nego i Lici, Dalmaciji, Istri te drugim krajevima Hrvatske.

Slavonija je zbog velikih obradivih površina imala najveće potrebe za radnim konjima, te se u njoj uzgoj lipicanskih konja (i konjogojstvo općenito) jače razvio u odnosu na ostale krajeve. Slavonci su lipicansku pasminu vrlo brzo prihvatili ne samo zbog njezinih već spomenutih osobina koje su udovoljavale seljačkim gospodarstvima, nego i zbog duhovnog zadovoljenja. Lipicanci su bili odraz prestiža i ogledalo imanja na kojem su uzgojeni.

Zbog svega toga, broj konja je iz godine u godinu bio sve veći. Lipicanac je u Slavoniji postao dio tradicije, o čemu svjedoče današnje smotre folklora, konjička natjecanja i druge manifestacije, na kojim se neizbježno pojavljuju lipicanski konji.

U usporedbi s drugim pasminama konja, lipicanac ima posebno mjesto i smatra se jednom od najstarijih kulturnih pasmina u Europi. Tijelo je pravokutnog oblika. Tipovi konja lipicanske pasmine su tipovi podobni za jahanje i vožnju. Oba tipa trebaju biti ocjenjivana u sklopu posebnoga karaktera, a bilo kakve krajnosti nisu poželjne. Subkonveksan profil kroz tijelo sa zaobljenim obrisima tipičan je za pasminu. Poželjna prosječna visina do grebena iznosi od 155 do 158 cm u dobi od 6 godina. Veći ili manji konji moraju biti skladni s posebno dobrim pasminskim karakterom. Siva boja je dominantna, dorati i vranci se javljaju u manjem udjelu, i takva se grla zadržavaju u uzgoju. Ostale boje nisu poželjne.

Glava izjednačena, srednje dužine, uska i suha s ne previše izraženom donjom vilicom i izbočenim ličnim profilom. Blago izbočen profilspada u pasminsko obilježje, previše nježan (arapski) ili previše izbočen (ovnujski) profil smiju se javljati samo u malim frekvencijama. Oči trebaju biti krupne, tamne, izražajne i povjerljive, a uši srednje dužine, nježne i pokretljive. Vrat srednje dug u obliku luka sa suhom glavnom linijom, spoj između glave i vrata ne previše suh, vrat je dubok i u bazi nasađen između ramena, uzvišen prema grebenu bez prekida. Greben dobro razvijen i dug, srednje izražen s blagim prijelazom od leđa prema vratu, dobro obrastao mišićjem, uvijek viši od sapi.

Grudni koš srednje veličine, srednje širok, dubok i mišićav, ne predug. Plećke i lopatice duge, koso položene i dobro obrasle mišićjem. Leđa jasno određena i vodoravno položena čine blagu vezu između grebena i spoja. Spoj kratak, širok i mišićav, blago izbočen, dobro povezan s leđima i sapima s kojima oblikuje skladnu liniju. Sapi jake i zaobljene, dobro mišićave i uravnotežene, blago spuštene, duljina ne smije biti kraća od širine, profil konveksan i harmoničan s izraženom bočnom kvrgom. Rep srednje do više nasađen, a nisko nasađen rep nije poželjan. Noge su dobro mišićave, pravilnih stavova i kutova. Zglobovi proporcionalni i suhi. Gornji dio noge pravilan i mišićav, kosti ne suviše duge, kičice suhe s vrlo kratkim dlakama. Putišta srednje dužine i pravilnih kutova. Kopita čvrsta, dobro oblikovana (okrugla) i proporcionalna. Kretnje plemenite, visokih akcija, izdašne, elegantne i potpuno uravnotežene u koraku, kasu i galopu. Ima prirodnu sposobnost koncentracije s odličnom sklonošću za staložen rad u visokoj školi i/ili veliku izdržljivost za trčanje i rad u vožnji, voljan za rad, sposoban podnijeti napor i vrlo poslušan. Temperament živahan, ćud dobra.

Nacionalnu populaciju lipicanske pasmine konja krajem 2010. godine (HCK, 2011) čini ukupno 1548 grla, i to prema kategorijama: 177 pastuha, 462 kobile, 23 kastrata, 332 muške omadi 6-36 mjeseci, 313 ženske omadi 6-36 mjeseci, 102 muška ždrebeta i 139 ženske ždrebadi. Populacijski je trend godinama kontinuirano pozitivan. Izraženo u udjelu, lipicanska pasmina čini 8,0% ukupnog broja konja u Hrvatskoj.