Žilastu tavicu prvi je opisao južnoafrički mikolog Christiaan Hendrik Persoon 1801. godine i nadjenuo joj znanstveni naziv Peziza venosa. Pred kraj stoljeća, 1893. godine, drugi mikolog iz Švedske, Elias Magnus Fries premjestio ju je u rod Disciotis čime joj je dodijelio naziv koji se i danas koristi, Disciotis venosa.
Znanstveno ime roda Disciotis upućuje na oblik plodnog tijela koje je horizontalno i gledano odozgora poput nepravilnog diska. Znanstveno ime vrste dodijeljeno je zbog nabora na gornjoj strani plodnog tijela koji podsjećaju na vene, odnosno žile.
Vrsta je rasprostranjena u području umjerene klime. Nalazi se po čitavom europskom kopnenom dijelu od Skandinavije do Mediterana, a pronađena je i u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike. Može se pojaviti u svim tipovima šuma, no preferira šume listača i često dolazi uz hrast, jasen i topolu, na plodnim tlima i vlažnim mjestima. Pridolazi na obalama rijeka i uz ceste, a ponekad i u voćnjacima. Rijetka je gljiva, a pojavljuje se pojedinačno ili u grupicama, često sa smrčcima i smrčkovicama s kojima je u srodstvu.
Kod mladih primjeraka klobuk je oblika čaše s rubovima povinutima prema unutrašnjosti, a kasnije poprima oblik zdjelice ili diska nepravilnog ruba. Širine je čak do 20 cm. Gornja je strana u početku glatka, a kasnije biva vidljivo naborana, sa žilama, osobito u središtu, a boja varira od žuto-smeđe, preko crveno-smeđe i smeđe do tamnosmeđe.
Donja je strana vidljivo svjetlija, a varira od bijele, žućkaste do sivo-ružičaste ili smeđe boje, a površina je brašnjava i često prekrivena tamnosmeđim mrljicama. Stručak je izrazito kratak i debeo, dužine svega 0,2 do 1 cm, rijetko do 1,5 cm, bijele boje i često ukopan u supstrat pa nije ni vidljiv. Meso je lomljivo, sivo ili smeđe. Spore su široke, eliptične, glatke, bez masnih kapljica. Otisak je spora bijele ili krem boje.
Neugodan miris klora koji se javlja nakon što se plodno tijelo razreže ili zdrobi nestaje kuhanjem, meso je bez okusa. Vrijeme nalaženja je travanj, svibanj.
Žilasta tavica sadrži vitamine B, C i PP, minerale i hranjive bjelančevine i može se koristiti za aktiviranje alkoholnog vrenja. Također, sadrži glukan i hitin koji snižavaju razinu lošeg kolesterola, poboljšavaju imunitet i oslobađaju od stresa.
Ne odviše cijenjena uvjetno jestiva gljiva koju je potrebno kuhati 10 do 15 minuta, a potom se može pržiti ili sušiti. Gljivari savjetuju razrezati lomljiva plodna tijela na licu mjesta. Ne preporučuje se konzumacija osobama koje imaju probleme s radom probavnog trakta ili/i bubrezima. Konzumacija sirove žilave tavice može uzrokovati probavne smetnje.
Slične gljive su biserna pločarica ili pripanjčica (Discina perlata Fr., syn. Discina ancilis (Pers.) Sacc.) koja nema jaki miris poput žilave tavice i koja također raste u proljeće, ali u crnogoričnim šumama, obično na raspadajućim drvenim ostatcima ili panjevima. Slična gljiva, ali nejestiva mediteranska pločarica (Discina megalospora Donadini & Riousset) kao što joj ime upućuje pridolazi u borovim šumama na Mediteranu pa zamjena nije moguća.
