Održivo sakupljanje gljiva

299

Održivo sakupljanje gljiva podrazumijeva branje gljiva, s tim da se, u cilju očuvanja staništa, ne sakupljaju mlade, nerazvijene i prestarjele gljive.

Ukoliko ste ubrali gljivu i zaključili da je zbog crvljivosti neupotrebljiva postavite je tako da spore mogu slobodno ispasti iz himenija (listića, cjevčica ili resa). Tako će se stvoriti uvjeti da u staništu ostane dovoljno spora za sljedeću generaciju.

Ubrati mladu, nedovoljno razvijenu gljivu je mala korist a velika šteta!

Ako berete sve komercijalne gljive, bez obzira da li su zdrave ili ne, radite opet štetan posao i po vas i po prirodu. Zauzeli ste mjesto u korpi, namučit ćete se uzaludno noseći ih jer vam ih otkupljivač neće primiti, morat ćete ih baciti jer nisu ni za vašu upotrebu, a tim ćete iznijeti sve njihove spore iz prirode koje bi inače ostale u staništu.

Posebnu pažnju treba obratiti na rijetke i ugrožene vrste gljiva da ne bi došlo do njihovog iskorjenjivanja. Tu posebno želimo skrenuti pažnju na rijetke vrganje: kraljevku Boletus regius, fehtnerov vrganj Boletus fechtneri i bezsjajni vrganj Boletus impolitus, te lisičarke (frizovu lisičarku Cantharellus friesii, ljubičastožutu lisičarku Cantharellus janthinoxanthus i crneću lisičarku Cantharellus melanoxeros.

Kada berete gljivu nastojte je držati za stručak i uvrnete kao žarulju da bi se bazalni micelij odvojio pravilno od dna stručka.

Mjesto gdje je gljiva rasla treba zatrpati zemljom i lišćem da bi se zaštitio micelij od infekcije. Nije preporučljivo da se gljive na tlu odsijecaju nožem i da se ostavljaju panjevi od stručaka na mjestu gdje je gljiva izrasla, jer ih brzo napadnu virusi i bakterije koji se kroz sistem hifa prenesu na micelij i unište ga.

Gljive koje zbog meke građe nije moguće ubrati uvrtanjem treba što pažljivije odvojiti nožem od bazalnog micelija. Staništa gljiva najbolje se štite kontroliranim i stručnim branjem gljiva. Šumska staništa se čuvaju zaštitom od prekomjerne sječe šuma. Sječom mikoriznih stabala kidaju se i simbiontski odnosi između micelija mikorizne gljive i posječenog stabla, njenog domaćina. Uklanjanjem starih stabala iz šume onemogućava se razvoj parazitskih i saprobnih gljiva. Zato su skupinske sječe šuma štetne za svijet gljiva.

Kada se uklone velika stabla u nekoj staroj šumi omogući se nesmetan prodor sunčevih zraka koje brže zagrijavaju tlo koje brže gubi vlagu i time postaje nepovoljno za razvoj gljiva. Prirodne livade su staništa brojnih vrsta gljiva i ako se na njih bace mineralna gnojiva, promijenit će se Ph vrijednost zemljišta, na šta su gljive veoma osjetljive. Upotreba fungicida ili herbicida će takva staništa potpuno devastirati, a o bacanju raznog industrijskog i komunalnog otpada da i ne govorimo.

Osnovna podjela kod viših gljiva je na askomycete (mješinarke) i bazidiomycete (štapićarke). Prema riječima uvaženog kolege Branislava Uzelaca, mješinarke ispaljuju spore, a štapićarke ispuštaju spore.

Pošto sve komercijalne vrste gljiva, osim smrčaka (Morchella sp.) i tartufa (Tuber sp.) spadaju u štapićarke, odnosno ispuštaju spore, moramo paziti kako ostavljamo njihova plodonosna tijela koja ne možemo iskoristiti za ishranu, da bi spore mogle normalno ispadati. Najbolje je potražiti račvastu horizontalnu granu i staviti gljivu da stručak prolazi kroz račvu, a šešir se oslanja na nju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.