Visibaba je ljekovita biljka

579

O visibabi kao ljekovitoj biljci ima vrlo malo podataka. U broju stručnog časopisa Ljekovite biljke izišao je opširan članak o visibabi, na kojeg se ovdje oslanjamo, kao i na podatke ruskih stručnjaka.

Izvor: Wikipedia

Visibaba je višegodišnja zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice. Stabljika je visoka do 20 cm i završava jednim visećim cvijetom. Listovi su duguljasti, plavozeleni, cijelog ruba, a razvijaju se istovremeno s cvjetovima. Visibaba obično cvjeta od veljače do ožujka, a ponekad se cvjetovi probijaju kroz snijeg i suho lišće već u siječnju. Cvjetanje traje od dva do tri tjedna.

Zvonoliki vjenčić cvijeta tvore latice raspoređene u dva kruga. Listovi unutarnjeg kruga ocvjeća su zelenkasti i kraći od vanjskog kruga ocvjeća. Vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Cvijet je na stapci pognut poput stare bake, pa odatle vjerojatno potječe naš narodni naziv visibaba. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko sjemenki koji dozrijeva u travnju i svibnju. Sjemenke su duguljaste, zelene, a raznose ih mravi (mirmekohorija).

Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita staništa.

Visibaba pčelama daje obilje peludi i nektara za rani proljetni razvoj legla pa je i po tome značajna biljka. U ljekovite svrhe koriste se lukovice i lišće visibabe. Lukovice se iskapaju u početku cvjetanja, očiste se od zemlje i korjenčića i zatim operu pod mlazom hladne vode i obrišu. Odmah se upotrebljavaju za pripremu tinkture ili masti.

Listovi se beru od početka cvjetanja do stvaranja sjemena jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Listovi se suše na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Čuvaju se u papirnatim vrećicama na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Svi dijelovi visibabe sadrže otrovne alkaloide. Najzastupljeniji alkaloid je galantamin kojega najviše ima u lukovicama. Galantamin je vrlo otrovan i uzrokuje povraćanje. S druge strane on je u malim količinama vrlo ljekovit. Po tome je
visibaba i otrovna i ljekovita biljka.

Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti. Nalazi primjenu u narodnoj i službenoj medicini. Primjenjuje se izvana i iznutra, najčešće lokalno. Upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti, bolesti kostiju i zglobova, gljivičnih infekcija, neuralgija i drugih bolesti i to u obliku masti, tinktura i kupki. Mast se priređuje na specifičan način iz svježih lukovica.

Mašću se mažu oboljela mjesta u slučaju neuralgije, išijasa, vratobolje, križobolje, spondiloze i osteoartritisa. Tinktura se pravi od listova i svježih lukovica. Koristi se kod gljivičnih infekcija kože i noktiju, svraba, čira, akni, rana i bolova u zglobovima. U kupke od listova namaču se noge u svrhu liječenja gljivičnih infekcija. Značajno je da je alkaloid galantamin važan sastojak lijekova protiv staračke demencije, Alzheimerove bolesti, dječje i cerebralne paralize i drugih živčanih bolesti. Uz to, istražuje se djelovanje galantamina na stanice raka.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.