Vilina kola

1940

Prve znanstvene teorije o uzroku nastanka vilinih kola pojavile su se tek krajem 18. stoljeća, a nagađalo se da ih uzrokuju munje ili krtice.

Prva osoba koja ih je povezala s djelovanjem gljiva, odnosno ponudila ispravan odgovor bio je liječnik William Withering iz engleske pokrajine Shropshire 1792. godine. Danas je znanstveno dokazano i dobro poznato koji je uzrok i kako dolazi do pojave vilinih kola.

Pojava se stoljećima pripisivala čaroliji koja je uključivala razna nadnaravna bića: vile, vještice pa čak i vraga. Dobra vijest je da znanstveno objašnjenje nije ništa manje čarobno od objašnjenja iz vremena kada ljudi nisu mogli ponuditi bolja i logična rješenja. Vilina kola nastaju iz jedne jedine sićušne spore! Iz te spore počinju se razvijati hife, podzemne nitaste tvorevine koje imaju funkciju upijati hranjiva. One iz spore rastu radijalno, svaka rastom napreduje na svoju stranu svijeta. Kako vrijeme prolazi hife spletene u tvorevinu naziva micelij odumiru. Njihovi živući vanjski vršci nastavljaju rasti prema naprijed tako da se promjer kruga širi. Na taj način krugovi mogu doseći više od 10 m promjera. Svake godine iz micelija niknu nova plodna tijela, tj. nadzemni dio gljive, koja su poredana u krug.

Proučavanjem smrčaka uočeno je da plodna tijela počinju nicati kada dođe do smanjenja količine nutrijenata u tlu. Za najveći krug ikada pronađen smatra se onaj koji je dosegao promjer od oko 600 m. Pronađen je u Francuskoj, sastavljen je od gljiva martinčica ili livka (lat. Infundibulicybe geotropa), a starost mu se procjenjuje na 700 godina. Rast kruga ponekad biva zaustavljen zbog fizičkih prepreka, a to može biti i drugo vilino kolo. Ako nema prepreka, kola se mogu širiti i po 20 cm godišnje.

Razlikuju se dva tipa vilinih kola: ona koja se razviju na travnjacima, livadama ili šumskim čistinama te ona koja rastu u šumi. Često se razvijaju na kultiviranim travnjacima poput golf terena i čine krugove velikih dimenzija. Velike dimenzije govore u prilog navodima o ujednačenom sastavu tla kroz kakvo hife lako i nesmetano prodiru. Ako se tla još i umjetno prihranjuju, hifama su doista dani najpovoljniji mogući uvjeti za rast.

U šumama su krugovi redovito manji i često nepotpuni što potvrđuje navode o manjoj količini nutrijenata u odnosu na travnjake i većem prisustvu fizičkih prepreka. Velika razlika između vilinih kola na livadama i onih u šumi je u načinu prehrane. Gljive u livadnim vilinim kolima su saprofiti što znači da se hrane mrtvom organskom tvari. Gljive u šumskim vilinim kolima redovito su simbionti i stvaraju mikorizne veze s drvećem.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.