Medvjeđi dlan – vatreni div

Ova biljka je u odraslom stadiju dobro uočljiva jer može narasti i do 2 m, no obično je visine od 50 do 180 cm. Uočljiva je i po mirisu sličnome mrkvi s kojom je u srodstvu (spadaju u štitarke).

Njezina je stabljika uspravna, šuplja, žljebasta i čekinjasto dlakava. Lišće je, također, veliko. Može narasti do 50 cm (donji listovi i do 60 cm). Ono ima po 3 – 5 duboko urezana lapa i kao i stabljika je dlakavo. Peteljke gornjih listova su zadebljane. Cvatovi su plosnati, štitasti, sastoje se od 15 – 30 štitaca, a vanjske stapke su obično duže. Boja latica varira od bijele, ružičaste do zelenkaste boje. Medvjeđi dlan ili medvjeđa šapa je tipična kontinentalna biljka.

Raste tamo gdje ima vlage, a nalazimo je po livadama, uz šumske putove, rubove šuma. Rasprostranjena je po cijeloj Europi (osim na Islandu), po sjeverozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, a naturalizirana je u nekim dijelovima SAD-a. Sadrži puno korisnih tvari kao što su vitamin C, karotin, eterična ulja, škrob i šećer, ali prilikom sakupljanja valja biti vrlo oprezan. Može vas opeći!

Njezin sok je fotosenzitivan, a sadrži kemijski spoj furokumarin i stoga ju nikako nije preporučljivo brati golim rukama niti za jakog sunca. Osim toga, iz porodice Umbelliferae neke su od najotrovnijih i najsmrtonosnijih vrsta pa sakupljač mora biti siguran da je to upravo ova biljka. Jestivi su svi njezini dijelovi, a počinje se konzumirati u svibnju, prije cvatnje, kada je mlado, još neotvoreno lišće dobar izvor C vitamina i karotina. Lišće možete sabirati i poslije, tijekom ljeta, pa sve do jeseni i od njega praviti juhu ili varivo s krumpirima ili ga narezati i jesti kao salatu. Peteljke se uvijek sabiru prije cvatnje. Njih je moguće koristiti svježe, kao dodatak u juhama ili ih kiseliti u octu i tako spremiti za zimnicu.

Stabljike se kuhaju cijele, s maslacem i začinima. U Sibiru ih ljudi suše dok ne poprime žutu boju pa ih jedu kao delikatesu. I pupoljci su također jestivi, a mogu se obrađivati na blagoj pari. Mlade izbojke neki rabe kao zamjenu za šećer, a neki ih kuhaju kao šparoge. Mlado korijenje puno škroba i šećera može se konzumirati sirovo ili kuhati. Od njega se nekada naveliko radilo brašno za kruh, naročito u kriznim vremenima, kao što je bio II. svjetski rat. Od korijenja je moguće načiniti i sirup. Stari Slaveni su od sjemenki i listova radili alkoholno piće koje su nazivali „barč“, a Francuzi i dan danas maceriranjem sjemena pridobivaju liker ugodna okusa.

U kozmetici se zdrobljeni korijen, otopljen u vodi, koristi za ispiranje vlasišta, što je vrlo korisno u slučaju prhuti, a čaj od korijena pomoći će kod reumatizma, želučanih bolova, gripe, osim toga prirodni je afrodizijak, abortiv, antiasmatik, diuretik i ekspektorant (olakšava iskašljavanje bronhalnog sekreta). Cvjetovi pomiješani s uljem poslužit će kao repelent protiv komaraca tako što se namažu na kožu. U svakom slučaju korisno je naučiti prepoznati medvjeđi dlan