U borbi protiv puževa možemo se služiti preventivnim, biološkim i kemijskim metodama.
Što se tiče preventive, ona se zasniva na sadnji snažnijih biljaka koje brže napreduju, rastu i time postaju otpornije na oštećenja. Isto tako, poželjno je uvijek posaditi 10-20 % više presadnica od planiranog, računajući na napad puževa ali i raznih gljivica koje izazivaju truljenje. Nadalje, pošto puževi danju miruju nužno je biljke zalijevati samo u jutarnjim satima kako bi se do večeri osušile.
Pored toga, treba izbjegavati držanje i uzgoj presadnica izravno na tlu iz razloga što su tada njihovi mladi, sočni listovi lako dostupni puževima. Od bioloških metoda primjenjuje se ručno skupljanje puževa, plitko ukopavanje posuda s pivom u tlo što privlači puževe te upotreba tvari koje nagrizaju tijelo ili skidaju sluz. U tu svrhu oko uzgajanih biljaka i po obodima parcela postavljaju se dehidrirajuća prašiva koja isušuju tijelo puža, poput pepela i vapna, ili se oko biljaka rasipaju materijali koji nagrizaju tijelo puževa, poput soli i mineralnih gnojiva.
Ipak, pošto sve navedene tvari štetno djeluju za biljku ukoliko se dodaju u velikim količinama, o tomu moramo povesti računa prilikom njihove primjene. Ali, u borbi protiv puževa značajnu ulogu igraju i prirodni neprijatelji poput ježeva, žaba, guštera, čvoraka, vrana, galebova i drugih insekata (trčci).