Cretna breza

143

Cretna breza listopadno je drvo, porodice Betulacae, red Fagales. Naraste do 30 metara, a krošnja joj je nježna i prozračna, više-manje visećih grana.

Kora stabala je bijela, kod mladih drvaca glatka, a kasnije se ljušti i u obliku vodoravnih prstenova. Stara stabla imaju grubo, uzdužno ispucalu, smeđecrnu koru. Mlade grančice su duge, tanke i obješene, sivosmeđe, gusto obrasle dlačicama. Listovi su jajasto-trokutasti do rombični, s ravnom ili zaobljenom bazom i šiljastim vrhom.

Rubovi listova su nazubljeni. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni (na jednom stablu nalaze se i muški i ženski cvjetovi), skupljeni u karakteristične rese. Muške su rese sjedeće, do 8 cm duge i smještene na završecima grančica. Ženske rese su na stapkama, kraće od muških, a razvijaju se postrance u pazušcima listova.

Cvjetovi se oprašuju vjetrom (anemofilija ili anemohorija – grčki: anemos vjetar, horeo širiti se). Plodovi se razvijaju u visećim plodnim resama, na dugoj tankoj stapci smeđe boje. Pokrovne ljuske ploda su gole ili dlakave, plod je okriljeni oraščić, a rasprostranjuje se također vjetrom. Cretna breza zaštićena je od 1963.godine na svim prirodnim nalazištima na temelju Zakona o zaštiti prirode.

No, unatoč njezinoj zaštiti broj jedinki se i dalje smanjuje što zbog prirode staništa, ali i relativno slabe fruktifikacije. Cretna breza pridolazi na močvarnim staništima koja su odvodnjavanjem ali i prirodnom sukcesijom vegetacije u stalnom nestajanju. Element je vegetacije cretnih heliofilnih šikara i rijetkih šuma. Pridolazi u zajednici Alnion, Magnocaricion, Caricetaliafuscae.

Za hrvatsku floru navodi se krajem 19. stoljeća, no kako nalazišta nisu potvrđena, vrsta se uklanja s popisa hrvatske flore. Tako ostaje sve do Pevalekovih florističkih istraživanja koji je vrstu potvrdio na lokalitetu Blatuša kod Topuskog. Pronalazak cretne breze potvrdio je i mnogo godina kasnije, profesor sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Joso Franjić, 1995. godine na lokalitetu kraj Samobora. Područje Blatuše 1964. godine proglašeno je posebnim botaničkim rezervatom „Cret Đon Močvar“. Ovaj prijelazni acidofilni cret smješten je na području sela Blatuša, u općini Gvozd. Osim po cretnoj brezi ovo područje izuzetno je važno i zbog značajne zajednice šiljkice (Rhynchosporetum albae) i mesožderke rosike (Drosera rotundifolia). Reliktna zajednica je prostorno ograničena na manjem području koje karakterizira tresetna podloga dubine 4,8 metara inače najdublja u Hrvatskoj. Površina creta je 11 ha.

Interesantne vrste biljaka koje dolaze na ovom području su ugrožene vrste prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske (Nikolić & Topić, ed.) cretna crvotočina (Lycopodiellab inundata), rosika (Drosera rotundifolia), gorski trolist (Menyanthes trifoliata), cretna breza (Betula pubescens), te više vrsta iz roda Sphagnum od kojih su posebno zanimljivi rijetki crveni mahovi tresetari. Ovaj cret značajan je i kao jedno od samo dva nalazišta cretne breze u Hrvatskoj. Iako su cretovi u Hrvatskoj priznati kao jedno od najugroženijih staništa te su jednim dijelom pod različitim stupnjevima zaštite, oni i dalje ubrzano propadaju, najviše zbog današnjih uvjeta klime i prirodne sukcesije, ali i zbog odvodnjavanja i drugih antropogenih utjecaja.

Cretovi su u Hrvatskoj nastali za vrijeme oledbe ili neposredno nakon nje, kada su niske temperature i velika vlaga pogodovale širenju cretne vegetacije na jug. Cretovi su i mjesta na kojima se i danas pronalaze biljne vrste do sada nezabilježene u Hrvatskoj. Tako je na cretu na lokalitetu Ponikve pored Tršća u Gorskom kotaru prvi puta za Hrvatsku zabilježena vrsta Eriophorum gracile (Ilijanić 1978), koja je kasnije nestala i s tog, u Hrvatskoj jedinog poznatog, lokaliteta te se sada smatra regionalno izumrlom.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.