Skakanje nekad može biti povezano s ribljim migracijama. Naime, opće je poznato da se šarani vrlo često otkrivaju skokovima na određenom mjestu.To se često zbiva kod okupljanja prije početka migracije, za vrijeme putovanja, kao i nakon dolaska na željenu lokaciju.
Literatura nudi nekoliko pretpostavki. Jedna od njih je da se šarani skakanjem po površini vode pokušavaju osloboditi ribljih parazita (uši, pijavice ) , te stare sluzi sa škrga i tijela. Druga opet tumači, kako ove ribe nakon intenzivnog hranjenja, odnosno rovanja po muljevitom i glinastom dnu, skokom čiste škrge od sitnih čestica zemlje i gline. Iako je šaran riba priviknuta na slabije ili jače zamućenu vodu, škrge ponekad nisu u stanju oboriti sav koloid sitnih čestica u vodi, pa se riba tako ponekad riješava viška detritusa mulja u njima.
Skakanje nekad može biti povezano s ribljim migracijama. Naime, opće je poznato da se šarani vrlo često otkrivaju skokovima na određenom mjestu.To se često zbiva kod okupljanja prije početka migracije, za vrijeme putovanja, kao i nakon dolaska na željenu lokaciju. Ista stvar naročito vrijedi u vremenu pred mrijest. Ako ste ikad imali priliku vidjeti proljetno okupljanje šarana na rijeci, a to se najčešće događa u blizini velikih brzaka, gdje je brzo strujanje vode, ali i gdje je blizu veća dubina, onda znate koliko zabavno može biti promatrati ove simpatične brkate riblje stvorove, kako izvode prave cirkuske točke i vratolomije, na samoj površini vode.
Dok se spektakularna, ili nazovimo ih “artistička”, iskakanja cijele ribe u zrak, teško mogu protumačiti kao dobri znakovi za ribolov (događaju se najčešće ujutro , ili tokom dana), samo preokretanje velikih riba na hranilištu u elitnim hranidbe n im terminima ili neposredno prije njih, iskusnim su ribičima znak za maksimalan oprez, j e r često nagovješćuju skoru “akciju”. Ribe, koje se intenzivno hrane, katkad mogu i učestalo skakati, ali to nije pravilo. Ponašanje šarana je vrlo često na različitim vodama različito. Međutim, nije rijetkost, da ribe i na istoj vodi tijekom određenog vremena postepeno mijenjaju navike ponašanja.
Teorija da šarani na vodama s vrlo velikim ribolovnim pritiskom skaču manje, pokazala se j e točna ne samo na određenim lokacijama na rijeci Kupi, gdje su često i tokom više sezona lovljeni, nego i na jezeru Šumbar, na kojem se već dugi niz godina također vrlo intenzivno lovi.
Skokovi ponekad mogu imati komunikacijsko značenje,pogotovo ako se radi o manjem jatu riba. Naime, riba koja se intenzivno hrani, ponekad u pauzama između rovanja po riječnom dnu iskoči iznad površine, čisteći škrge od mulja, ali i dajući znak drugim jedinkama iz jata kako j e nađena veća količina hrane. Tu pojavu možete dobro uočiti ako promatrate svježe ubačene šarane iz ribnjaka u neku ribolovnu vodu, ali i jato kupskih “divljaka” na mjestima gdje nije ranije intenzivno lovljeno. Pokušajte s većom količinom rastresitih mamaca(kuhanih partikla,kukuruza,konoplje…) prihraniti određenu dobru lovnu poziciju i pratite razvoj situacije. Prva riba, koja dođe na izvor hrane i počne se hraniti, svako malo iskače. S vremenom ih je više, i skaču zajedno.
Vrlo je vjerojatno da su to poznanici iz jata, koji se često zajedno hrane, pa kad neki od njih pronađe novi izvor hrane, ako se nešto ne previđeno ne dogodi, sebi zove svoje “pajdaše” na klopu. Oni dalje svoje, i tako sve dok se ne okupi cijelo riblje jato, ili više njih. I premda su sve ovo možda samo pretpostavke, zapažanja ili naša “ljudska” naklapanja o ponašanju ovih zanimljivih vodenih stvorenja, koja možda nikad nećemo u potpunosti moći razumjeti.
Šarani vrlo često često iskaču kod pomanjkanja kisika u vodi