Zašto šarani skaču?

Skakanje nekad može biti povezano s ribljim migracijama. Naime, opće je poznato da se šarani vrlo često otkrivaju skokovima na određenom mjestu.To se često zbiva kod okupljanja prije početka migracije, za vrijeme putovanja, kao i nakon dolaska na željenu lokaciju.

Literatura nudi nekoliko pretpostavki. Jedna od njih je da se šarani skakanjem po površini vode pokušavaju osloboditi ribljih parazita (uši, pijavice ) , te stare sluzi sa škrga i tijela. Druga opet tumači, kako ove ribe nakon intenzivnog hranjenja, odnosno rovanja po muljevitom i glinastom dnu, skokom čiste škrge od sitnih čestica zemlje i gline. Iako je šaran riba priviknuta na slabije ili jače zamućenu vodu, škrge ponekad nisu u stanju oboriti sav koloid sitnih čestica u vodi, pa se riba tako ponekad riješava viška detritusa mulja u njima.

Skakanje nekad može biti povezano s ribljim migracijama. Naime, opće je poznato da se šarani vrlo često otkrivaju skokovima na određenom mjestu.To se često zbiva kod okupljanja prije početka migracije, za vrijeme putovanja, kao i nakon dolaska na željenu lokaciju. Ista stvar naročito vrijedi u vremenu pred mrijest. Ako ste ikad imali priliku vidjeti proljetno okupljanje šarana na rijeci, a to se najčešće događa u blizini velikih brzaka, gdje je brzo strujanje vode, ali i gdje je blizu veća dubina, onda znate koliko zabavno može biti promatrati ove simpatične brkate riblje stvorove, kako izvode prave cirkuske točke i vratolomije, na samoj površini vode.

Dok se spektakularna, ili nazovimo ih “artistička”, iskakanja cijele ribe u zrak, teško mogu protumačiti kao dobri znakovi za ribolov (događaju se najčešće ujutro , ili tokom dana), samo preokretanje velikih riba na hranilištu u elitnim hranidbe n im terminima ili neposredno prije njih, iskusnim su ribičima znak za maksimalan oprez, j e r često nagovješćuju skoru “akciju”. Ribe, koje se intenzivno hrane, katkad mogu i učestalo skakati, ali to nije pravilo. Ponašanje šarana je vrlo često na različitim vodama različito. Međutim, nije rijetkost, da ribe i na istoj vodi tijekom određenog vremena postepeno mijenjaju navike ponašanja.

Teorija da šarani na vodama s vrlo velikim ribolovnim pritiskom skaču manje, pokazala se j e točna ne samo na određenim lokacijama na rijeci Kupi, gdje su često i tokom više sezona lovljeni, nego i na jezeru Šumbar, na kojem se već dugi niz godina također vrlo intenzivno lovi.

Skokovi ponekad mogu imati komunikacijsko značenje,pogotovo ako se radi o manjem jatu riba. Naime, riba koja se intenzivno hrani, ponekad u pauzama između rovanja po riječnom dnu iskoči iznad površine, čisteći škrge od mulja, ali i dajući znak drugim jedinkama iz jata kako j e nađena veća količina hrane. Tu pojavu možete dobro uočiti ako promatrate svježe ubačene šarane iz ribnjaka u neku ribolovnu vodu, ali i jato kupskih “divljaka” na mjestima gdje nije ranije intenzivno lovljeno. Pokušajte s većom količinom rastresitih mamaca(kuhanih partikla,kukuruza,konoplje…) prihraniti određenu dobru lovnu poziciju i pratite razvoj situacije. Prva riba, koja dođe na izvor hrane i počne se hraniti, svako malo iskače. S vremenom ih je više, i skaču zajedno.

Vrlo je vjerojatno da su to poznanici iz jata, koji se često zajedno hrane, pa kad neki od njih pronađe novi izvor hrane, ako se nešto ne previđeno ne dogodi, sebi zove svoje “pajdaše” na klopu. Oni dalje svoje, i tako sve dok se ne okupi cijelo riblje jato, ili više njih. I premda su sve ovo možda samo pretpostavke, zapažanja ili naša “ljudska” naklapanja o ponašanju ovih zanimljivih vodenih stvorenja, koja možda nikad nećemo u potpunosti moći razumjeti.