Posavska kukmasta kokoš

33

Posavska kukmasta kokoš nastala je na temelju stare populacije težeg tipa zagorsko-štajerske kokoši koje su križane s orpingtonom, rhode islandom, plymouth rockom, newhampshireom, amrockom, a posljednjih tridesetak godina svoj su doprinos dali i tovni hibridi (Petanjek, 2002).

Pasmina je bila nekada dosta zastupljena u ekstenzivnom uzgoju na području Posavine, pri čemu se odlikovala vrlo dobrim proizvodnim rezultatima, na njoj nije provođen nikakav značajniji osmišljen uzgojno-selekcijski rad. Postupno, sve većim uzgojem modernih hibrida kokoši, posavska kukmica počinje nestajati. Od izumiranja je spašena entuzijazmom članova udruge Mali uzgajivač iz Dugog Sela, pri čemu je započeto s revitalizacijom uzgoja i standardizacijom pasmine. Posavska kukmica pripada grupi srednje teških kukmastih pasmina, pri čemu se odlikuje vrlo kvalitetnim mesom i dobrom nesivosti. Iako je krupna, djeluje skladno, a ukrašava je poveća kukmica po kojoj je pasmina nazvana.

Tradicionalno se uzgaja u dvorištima, ali i na pašnjacima oko kuća jer voli travnate površine i veliki prostor. U tradicionalnom uzgoju kokoši su hranjene isključivo žitaricama, a dobar dio hrane pronalazile su na ispustima.

Budući da se radi o vrlo staroj populaciji kokoši, nastaloj na temelju starog uzgoja ovog tipa kokoši na području Posavine, ona s pravom predstavlja dio kulturnog identiteta Posavine.

Sve su pasmine arhaičnih kokoši koje se drže u vanjskom uzgoju, pa tako i posavska kukmasta kokoš, važne za suzbijanje invazivnih vrsta biljaka, populacija beskralješnjaka, za širenje pojedinih vrsta biljaka i gljiva, prateće agro bioraznolikosti parazita, napasnika, fimikola, nekrofila, ali i pratećih predatora, kao što su ptice grabljivice, primjerice prikladno nazvan jastreb kokošar (Accipiter gentilis). Naravno, u slučaju prekapacitiranosti travnjačkih površina može doći i do negativne interakcije.

Posavska kukmasta kokoš pojavljuje se s obzirom na obojenost perja, od crvene do crne boje, ali također grahoraste i prskanošarene boje (rugana). Ima srednje veliku glavu s izraženom velikom okruglom kukmicom. Kljun je srednje duljine, čvrst i povijen, sive boje, svjetliji kod svjetlijih tipova, a tamniji kod crnih i grahorastih. Krijesta je listasta, srednje velika i nazubljena u dijelu na stranu povinuta i jarko crvena. Podušnjaci su osrednji, ružičasti do sivkasti, kod tamnijih tipova.

Podbradnjaci su omanji, boje kao i krijesta. Vrat je srednje dug, čvrst i obrastao perjem, a prsa široka i zaobljena. Leđa su vrlo široka i djeluju nešto kraća, pri čemu linija leđa pada prema repu. Rep je kod pijetla dobro razvijen, pera su čvrsta i srpasto povijena. Krila su čvrsta i skladno priliježu uz tijelo.Noge su čvrste, srednje visoke, razvijenih bataka i neoperjanog piska žute do sive boje. Prsti su jaki, a nokti boje kljuna. Jaja su izduljena, vrlo krupna, tamne ljuske.

Pasmina se oduvijek uzgajala u svim bojama, te se uzgojem i selekcijom dobivaju pilići s obaveznom kukmicom, ali se svaki uzgajivač odlučuje za određenu boju. Kokoši teže do 3,5 kg, a pijetlovi do 4,5 kg, te pripada skupini srednje teških pasmina. Kukmača ima vrlo kvalitetno meso i dobru nesivost te je uz izraženu šarenost perja imirni temperament jedinstveni ukras posavskih dvorišta.

Uzgojno je područje posavske kukmice gornja Posavina i prostor oko Ivanića i Dugog Sela te sjevernije do Križevaca, ali se posljednjih godina širi i na druga područja Hrvatske. Stanje populacije nije poznato.

Posavska kukmasta kokoš i danas se koristi prvenstveno kao gospodarska kokoš, odličnih proizvodnih potencija. Potrebno je osmisliti i marketinški obraditi ovu pasminu kokoši za proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.