Zelenjača, uvjetno jestiva gljiva

239

Zelenjača [Neoboletus luridiformis (Rostk.) Gelardi, Sinonimi & Vizzini] je rijetka gljiva iz reda cjevarki i porodice vrganjevki (Boletaceae). Mikorizna je, uvjetno jestiva gljiva koja plavi uslijed oštećenja ili ako se zareže. Zanimljiva je i po crvenim čekinjama koje daju boju u stvarnosti žutom stručku.

Gljivu zelenjaču prvi je opisao južnoafrički mikolog Christian Hendrik Person 1796. godine pod znanstvenim nazivom Boletus erythropus. U rod Neoboletus premještena je nakon DNK analize. Britanski autori ukazuju kako bi trebalo promijeniti i naziv vrste jer sadašnje ne zadovoljava znanstvena taksonomska pravila. Navode kako bi se trebala nazvati Neoboletus praestigiator.

Raste na sjeveru Europe i po Sjevernoj Americi. Kod nas se u većem broju pojavljuje u Gorskom kotaru. Ponekad raste u listopadnim i miješanim šumama, a najčešće u šumama četinjača, često na istim mjestima gdje i ljetni vrganj [(Boletus edulis) Bull]. Pridolazi uz smreke i bukve, a rjeđe uz hrastove. Često se pojavljuje na šumskim čistinama ili uz rubove šuma. Raste na različitim podlogama, a preferira kiselo tlo.

Klobuk je polukružan, konveksan ili oblika jastuka, širine od 5 do 20 cm. Kestenjasto-smeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe boje, ponekad s maslinastim ili crvenim odsjajem. Kožica je suha i baršunasta, u slučaju kiše sluzava. Donja strana klobuka je spužvasta, cjevčice su dužine oko 3 cm i okruglastih otvora, u početku su žute, kasnije žućkasto-zelene, a još kasnije narančasto-crvene boje. Ako se prerežu, brzo poplave.

Meso je čvrsto, žuto ili jarkožute boje u klobuku, a stru- čak smeđe-crvene. Stručak može biti valjkastog ili, što je rjeđe, bačvastog oblika, no najčešće je oblika krnjeg stošca, malo zadebljan pri bazi, debeo, širine od 1,5 do 4 cm i visine od 5 do 12 cm. Na vrhu je žut, a niže od toga prekriven gustim crvenim čehinjama pa na prvi pogled izgleda da je čitav crvene boje. Nema mrežastih tvorevina. Na mjestu gdje se prereže ili ošteti poprima tamnije plavu ili zeleno-sivu boju. Spore su vretenastog oblika i glatke. Otisak spora je zelenkasto-smeđe boje. Okus je blag, slatkast i kiselkast, a miris nije izražen.

Zelenjača sadrži željezo, cink, bakar, beta glukane i vitamine A, B, C, D i PP. Vrijeme sakupljanja je od ranog ljeta do kasne jeseni, tj. od lipnja do studenog.

Zelenjača se ubraja u uvjetno jestive gljive. Potrebno ju je duže kuhati, od 15 do 20 minuta, ali ne duže od 25 minuta u slanoj vodi koja se potom obavezno izlije. Kuhanjem se gubi plava boja. Dobra je za mariniranje. Može se i razrezati na komadiće pa zamrznuti, a može se i usoliti.

Pospješuje rad srca i krvnih žila te normalizira krvni tlak. Na organizam djeluje kao antioksidant, antivirusno i protuupalno sredstvo. Ako se konzumira sirova ili osušena, može uzrokovati želučane i crijevne smetnje.

Slične vrste su glatkonoška [(Boletus queletii) Schulzer] koja također nema mrežicu na površini stručka, ali je boja na bazi izražene crvene boje i uvjetno jestiva kovara [(Boletus luridus) Fr.] kod koje je prisutna crvena mrežica na stručku i uz koju, prema nekim autorima, nije nikako preporučljivo konzumirati alkohol.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.