Sorta je u prošlosti bila raširena od Neretve pa sve do Trebinja i Crne Gore (Bulić, 1949). Danas se smatra autohtonom sortom Konavala, gdje se isključivo uzgaja. Ipak, moguće ju je naći i na području Bosne i Hercegovine pod sinonimom Surac (Tomić i sur., 2012) te u Crnoj Gori.
Kadarun se danas uzgaja na 8,11 ha na području Republike Hrvatske (APPRRR, 2013). Najviše se uzgaja u podregiji Srednja i južna Dalmacija, i to posebice u Konavoskom vinogorju. Sorta je vrlo slabo rasprostranjena, u Hrvatskoj ju je danas moguće naci gotovo isključivo u Konavlima.
Vrh mladice je otvoren i vunast, a boja mladog lista je bakrenocrvena. Naličje mladog lista je pusteno dlakavo. Odrasli list je klinast, peterodijelan do sedmerodijelan, otvorenog sinusa peteljke oblika lire. Lice odraslog lista je golo, dok je naličje vunasto. Lateralni sinusi blago su preklopljeni. U jesen lišće ne poprima crvenu boju karakterističnu za crne sorte, već žutu.
Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan, odnosno s potpuno razvijenim prašnicima i tučkom. Zreli grozd je srednje dužine, cilindričnog oblika te srednje zbijen. Zrele bobice su okruglog oblika i tamnoplave boje. Ponekad bobice istodobno na grožđu mogu biti i ružičaste pa i posve zelene boje. Kožica je tvrda i trpka, a meso je srednje čvrsto i neutralnog okusa.
Počinje rano, cvjeta srednje rano, a dozrijeva u III. razdoblju. Srednje je bujna sorta. Sorta je osjetljiva na peronosporu.
Sorta je redovite, sigurne i obilate rodnosti. Ova sorta nakuplja srednji sadržaj šećera i nisku količinu ukupne kiselosti mošta.
Odgovara joj kratki rez i uglavnom se uzgaja na račvastom uzgojnom sustavu ili složenom sustavu uzgoja poput kordonca. Na lošijim položajima prerodi i daje slabo obojeno vino. U prošlosti su Dubrovčani ovu sortu znali nazivati i Divlja loza upravo zbog toga davala grožđe niske kvalitete (Bulić, 1949). Daje lagana vina naglašene kiselosti pogodna za kupažiranje s drugim sortama te za proizvodnju ružičastih vina. Za Kadarun postoji izreka u Konavlima: „Svaku lozu fali, Kadarun sadi“, što dovoljno govori o tomu koliko dugu povijest uzgoja ima ova sorta u Konavlima.
Populacija ove sorte trenutno je stabilna, ali nema perspektivu rasta u budućnosti jer sorta nema trend uzgoja u nekim drugim vinogradarskim krajevima Republike Hrvatske, odnosno važna je samo lokalno.