Žilavka

Podrijetlo joj je nepoznato. Smatra se hercegovačkom autohtonom sortom, gdje se odavna uzgaja, a spominje se još u 14. stoljeću.

Ne uzgaja se nigdje izvan granica bivše Jugoslavije, a usporedba njezina genetičkog profila s drugim svjetskim sortama potvrđuje da se radi o unikatnoj sorti, što govori u prilog njezinoj autohtonosti na spomenutom području. Vodeća je bijela sorta u Hercegovini, a u Hrvatskoj je rasprostranjena u podregiji Dalmatinska zagora te se uzgaja na 9,67 ha (APPRRR, 2013). Do sada je u vrlo maloj mjeri bila raširena u drugim dalmatinskim vinogorjima, ali posljednjih godina neki proizvođači pokazuju povećan interes za njenu sadnju. U manjoj se mjeri uzgaja i u Republici Makedoniji.

Vrh mladice je otvoren, ravan, paučinasto dlakav, svijetle žutozelene boje, često s izraženim antocijanskim obojenjem. Mladice su bujne, zelene do tamnozelene, na člancima crvenkaste.

List je srednje velik, okrugao ili pentagonalan, cešće trodijelan nego peterodijelan. Peteljka je srednje duga, slabo dlakava. Postrani sinusi su srednje duboko urezani, a sinus peteljke je zatvoren ili slabo otvoren u obliku slova V. Plojka je tamnozelena, kožasta, glatka, a naličje vunasto dlakavo. Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan.

Grozd je srednje velik, piramidalan, obično bez krilca i srednje zbijen. Peteljka grozđa je jaka i čvrsta. Bobice su okrugle, srednje velike, zelenkastožute boje. Meso je sočno, neutralnog okusa, a kožica debela i čvrsta te trpka.

Dozrijeva srednje kasno, u III. razdoblju. Bujna je sorta. Nije posebno osjetljiva na bolesti i štetnike. Rodnost je dobra, a prinosi su visoki i redoviti.

Kakvoća joj je u pravilu visoka, ali samo na toplijim položajima te škrtim, kamenitim tlima.

Vina su joj cijenjena, izvozila su se u druge zemlje, a i danas pokazuje tendenciju širenja. U bivšoj SFRJ vino ove sorte iz Hercegovine zaštićeno je 1970. godine kao prvo kontinentalno vrhunsko vino sa zemljopisnim podrijetlom. Često se uzgaja i vinificira s drugim hercegovačkim sortama, ponajprije Krkošijom i Benom. Kakvoća sorte bi se još mogla znatno poboljšati provedbom klonske selekcije (izdvajanje kvalitetnijih, manje rodnih klonova) te sadnjom na kvalitetne, tople položaje.