Bjelica, autohtona sorta južne Dalmacije

Bjelica je autohtona sorta južne Dalmacije čije porijeklo nije razjašnjeno.

Smatra se jednom od najstarijih maslina južne Dalmacije, a prvi se put spominje prilikom popisa stabala maslina 10. kolovoza 1842. godine u mjestu Slano, gdje je zauzimala oko trećinu ukupnog broja stabala. Osim bjelice u ovom se popisu spominju i druge sorte. Plod se isključivo koristi za preradu u ulje, pri čemu sadržaj ulja u plodu iznosi oko 23%.

Gospodarski je vrijedna sorta zbog dobrog sadržaja ulja u plodu. Sorta je značajno otporna na napad maslinine muhe, trulež ploda i rak masline. Osjetljiva je na napad bolesti paunovo oko. Srednje je otporna na niske zimske temperature, a neotporna je na sušu. Bjelica ima veoma fino ulje koje sadrži 80,57 mg/kg oleinske kiseline kao jedne od glavnih masnih kiselina s velikim brojem C atoma. Ova se sorta, s obzirom na svoju brojnost populacije, može koristiti i za proizvodnju sortnog ulja.

Drvenasta trajnica, snažnog debla i bujne kuglaste krošnje. Grane (sekundarni ogranci) imaju mali kut grananja s obzirom na glavnu os izdanka, deblo. Deblo je visoko, čvrsto s jako izraženom ornamentikom kore. Naime na mjestima grananja stvaraju se udubljenja u deblu i ograncima po kojima je ovu sortu relativno lako razlikovati od drugih. List je dug i uzak, lancetast, sivomaslinaste boje lica i bjeliča-stog naličja. Bjelica razvija velik broj listova na ograncima.

Cvat je prosječne duljine od oko 18 mm i sadrži oko 9 cvjetova. Cvjetovi su tetramerni, s razlučenom časkom i vjenčićem, sadrže 2 prašnika prirasla uz vjenčić te tučak od dva srasla plodna lista. Plod je srednje krupna koštunica, prosječne mase 3,0 g, eliptičnog oblika, svijetlo zelene boje u početku zrenja koja postupno prelazi u žuto zelenu da bi u fazi pune zrelosti dobila ljubičastu boju kožice (egzokarp). Koštica (endokarp sa sjemenkom) je prosječne mase 0,5 g. Iako ima visok udio samooprašivanja i potom samooplod-nje, bjelica sadrži i dio stranooprašenih cvjetova. Sorta je dobila ime po bjelkastoj boji naličja lista. Kada puše vjetar, lišće se njiše i stvara privid bijele boje lista. Ime mesnica dobila je radi velikog udjela sočnog dijela ploda (mezokarp) u odnosu na košticu, dok je ime žutica dobila zbog blijedo žute boje nedozrelog ploda.