Smeđa trulež plodova lijeske

Smeđa trulež plodova lijeske (Monilinia laxa) je prvi put opisana početkom 1950-tih godina u Italiji. Negativne se promjene prepoznaju po nepravilnim svjetlo-smeđim ili kestenjastim pjegama na ljusci koje se naknadno šire po čitavoj površini ploda, piše mr. sc. Milorad Šubić.

Rano inficirani plodovi otpadaju, ali neki ostaju na granama do jeseni. U našoj su zemlji s plodova tako opisanih simptoma u većim plantažnim nasadima izolirani različiti uzročnici bolesti: Monilinia laxa, Monilinia fructigena, Botrytis cinerea, Alternaria spp., Cladosporium spp. i Trichotecium roseum. Nabrojene gljive lako naseljavaju na oštećene plodove od kukaca, tuče i olujnih vjetrova. Posredno su vrlo štetni kukci koji oštećuju još zelene plodove lijeske (npr. ljeskotoč, fitofagne stjenice).

Otpali i zaraženi plodovi izvor su primarnih zaraza naredne sezone, naročito pri obilnim kišama, vlaženju duljem od 15 sati i temperaturama većim od 10°C. Zaštitu bi trebalo započeti čim se na proljeće primijete prva oštećenja od dopunske ishrane štetnih kukaca.

Budući da Monilinia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova lijeske trebalo bi koristiti fungicide različitog (šireg) spektra djelotvornosti. Premda je u našoj zemlji registriran samo protiv pjegavosti lišća lijeske (Gnomonia leptostyla) piraklostrobin & bosklaid (Signum DF) je vrlo učinkoviti protiv različitih uzročnika truleži plodova (npr. Monilinia, Botrytis, Alternaria) i pepelnice (Phyllactinia guttata). Svakako bi u dovoljno vlažnim i ne previše vrućim uvjetima sredinom ili krajem svibnja trebalo koristiti jedan od dopuštenih bakarnih fungicida (npr. Bordoška juha WP, Neoram ili Champion WG), a naknadno je moguće primijeniti kombinirani pripravak Signum DF ili mikrobiološke pripravke (npr. Ekstrasol, BioLife).