Vrijeme je za berbu kiwija

Kiwi potječe iz doline rijeke Yangtze Kiang na sjeveru Kine a ne iz Novog Zelanda, kako se inače nerijetko pogrešno i tvrdi.

Naime, prava je istina kako je prvo sjeme na isteku prošlog stoljeća stiglo na Novi Zeland i to u torbama misionara koji su u Kini širili kršćansku vjeru. Neki su novozelandski uzgajivači voća odmah prepoznali veliki potencijal ove biljke pa je kivi ubrzo postao popularna povijuša koju se moglo naći u mnogim vrtovima.

Čak je i zabilježeno kako je prvi uzgoj kivija na novozelandskom tlu započeo u Wanganui kod gospodina Aleksandra Alisona, na čijem imanju su 1910. godine dobiveni i prvi plodovi. Od tog davnog vremena pa sve do danas kiwi je postala nezamjenljiva voćna vrsta na svjetskom tržištu.

Kod aktinidije ili kiwija razlikujemo tri stupnja zrelosti plodova. Prva je botanička zrelost koja nastupi kada se zaustavi dotok hranjivih tvari u plodove. Oni su tada dosegnuli konačan oblik i veličinu.

Druga je uporabna zrelost kada plodovi posve razviju sve tipične kvalitete mesa kao što je čvrstoća, okus i miris te su prikladni za potrošnju. Ova zrelost se obično ostvaruje tek u skladištu. Treća je tehnološka zrelost koja označava stupanj dozrelosti za trenutačnu uporabu. Kod plodova za trenutačnu potrošnju tehnološka se zrelost podudara s uporabnom, s tim da se plodovi beru nešto kasnije. A plodovi su spremni za berbu kada dovoljno omekšaju na mjestu gdje se peteljka spaja s mesom ploda. Ipak, zašto žuriti kada se zna da prerano ubrani plodovi nisu izdržljivi kod skladištenja te pretjerano gube na svojoj težini. Pored toga, pošto se kod nas kivi uglavnom uzgaja za potrebe domaćinstva, njegove plodove možemo brati i nešto kasnije, čak i nakon opadanja listova.

Razumljivo, to jedino ukoliko ne postoji opasnost od mraza ili smrzavanja. A pošto obiluju C vitaminom, plodovi aktinidije su upravo idealni za konzumiranje tijekom hladnih, zimskih dana.

Iako je sortiment aktinidije relativno velik, u našim proizvodnim područjima uglavnom su zastupljene dvije vrlo kvalitetne sorte: kasna sorta Hayward i srednje rana sorta Bruno.

Hayward je do danas najbolja sorta kivike koju odlikuju veliki plodovi i čija prosječna masa iznosi 90 do 100 grama. Plodovi su eliptično jajolikog oblika, ujednačeni po veličini i u komercijalnom smislu su najpodesniji iz razloga što na tržištu redovito postižu visoku cijenu i zadovoljavaju uvjete svih svjetskih tržišta. Plodovi su obično dugi oko 7 cm, a pokriveni su smeđom pokožicom s malo nježnih dlačica. Sorta u našim uvjetima dozrijeva polovicom studenog. Osim toga, navedena sorta je iznimno pogodna za skladištenje.

Bruno je također sorta s kvalitetnim osobinama a koja formira prilično ujednačene plodove srednje veličine (prosječne mase 65 do 75 grama). Plodovi su izduženog valjkastog oblika i prosječne dužine od 7,2 cm. Prekriveni su pokožicom tamnosmeđe boje čija je površina obrasla tamnim gustim dlačicama. Sorta u našim uvjetima dozrijeva početkom studenog odnosno 10 dana prije sorte Hayward. Plodovi su manje pogodni za čuvanje od sorte Hayward.

Bilo koju sortu da odaberemo, trebamo znati kako u nasadu moramo obvezno osigurati i mušku sortu/biljku tj. oprašivača. U tu svrhu obično se koriste muške sorte: Matua (pogodna za oprašivanje većine ženskih sorti) i Tomuri (preporuča se kao dobar oprašivač za sortu Hayward). Obično je dovoljno na sedam-osam ženskih biljaka posaditi jednu mušku. U manjim vrtovima, na okućnicama i tamo gdje nema dovoljno prostora, praktičnim se pokazalo kalemljenje muške biljke na žensku ili obratno.