Infekciozna anemija kopitara

Infekcozna anemija kopitara (IAK) je virusna zarazna bolest koja pripada septikemijskim zaraznim bolestima, a po tijeku varira od perakutne s brzim uginućem do kroničnog oblika koji može trajati godinama. Ova bolest je uzrokovana virusom iz porodice Retroviridae čija je značajka da životinja nakon infekcije ostaje doživotno zaražena.

Bolest se u pravilu prenosi tijekom hranjenja hematofagnih insekata, najčešće obada, a zabilježeni su i slučajevi širenja tijekom medicinskih zahvata s nesterilnim iglama ili instrumentima.

Zbog svojih značajki, a i ranije učestalosti na području RH te značaja ove bolesti na svjetskoj razini, IAK se kontrolira u RH desetljećima. Provodeći propisane mjere pojava bolesti se svela na pojedinačne sporadične slučajeve, a zadnja veća epizootija je zabilježena 2002. godine. Pojedinačni slučajevi ustanovljeni su gotovo svake godine do 2018., a posljednje dvije godine nisu potvrđeni slučajevi infekcije.

Međutim, zbog trajne zaraženosti inficiranih životinja koje su stalni izvor infekcije za druge kopitare, u slučaju potvrđivanja infekcije sve pozitivne životinje se moraju usmrtiti (ukoliko pokazuju kliničke znakove) ili uputiti na klanje (ukoliko su asimptomatski inficirane) što obvezuje na nužnost kontinuirane provedbe nadzora ove bolesti. Ovo je dodatno naglašeno i nepovoljnom epizootiološkom situacijom u susjednim državama gdje je bolest značajno više prisutna. Tako je prema objavljenim podacima seroprevalencija IAK u Republici Srbiji u razdoblju zahvata s nesterilnim iglama ili instrumentima.

Zbog svojih značajki, a i ranije učestalosti na području RH te značaja ove bolesti na svjetskoj razini, IAK se kontrolira u RH desetljećima. Provodeći propisane mjere pojava bolesti se svela na pojedinačne sporadične slučajeve, a zadnja veća epizootija je zabilježena 2002. godine. Pojedinačni slučajevi ustanovljeni su gotovo svake godine do 2018., a posljednje dvije godine nisu potvrđeni slučajevi infekcije.

Međutim, zbog trajne zaraženosti inficiranih životinja koje su stalni izvor infekcije za druge kopitare, u slučaju potvrđivanja infekcije sve pozitivne životinje se moraju usmrtiti (ukoliko pokazuju kliničke znakove) ili uputiti na klanje (ukoliko su asimptomatski inficirane) što obvezuje na nužnost kontinuirane provedbe nadzora ove bolesti. Ovo je dodatno naglašeno i nepovoljnom epizootiološkom situacijom u susjednim državama gdje je bolest značajno više prisutna. Tako je prema objavljenim podacima seroprevalencija IAK u Republici Srbiji u razdoblju 2013.‐ 2014. godine iznosila 1,6%, a u Bosni i Hercegovini 2010. godine čak 12,33% od čega najviša u nama pograničnom Bihaćkom području gdje je zabilježena seroprevalencija od čak 36,36%. Sporadični slučajevi infekcija konja bilježe se kontinuirano i u susjednoj Mađarskoj.

Svjesni opasnosti ilegalnog prometa konja, iz ovih podataka je jasno da na području RH postoji stalna opasnost od unosa IAK. Visoka razina rizika od međunarodnog prometa konjima potvrđuje se i pojedinačnim epizootijama bolesti u drugim zemljama 2013.-2014. godine iznosila 1,6%, a u Bosni i Hercegovini 2010. godine čak 12,33% od čega najviša u nama pograničnom Bihaćkom području gdje je zabilježena seroprevalencija od čak 36,36%. Sporadični slučajevi infekcija konja bilježe se kontinuirano i u susjednoj Mađarskoj.

Svjesni opasnosti ilegalnog prometa konja, iz ovih podataka je jasno da na području RH postoji stalna opasnost od unosa IAK. Visoka razina rizika od međunarodnog prometa konjima potvrđuje se i pojedinačnim epizootijama bolesti u drugim europskim državama s puno uređenijim sustavima kontrole i boljom epizootiološkom situacijom u okruženju poput primjerice Njemačke i Francuske 2020. godine.

Naredbom o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini propisan je nadzor IAK u određenom opsegu koji je dostatan u trenutnoj povoljnoj epizootiološkoj situaciji, ali zasigurno neće biti dostatan u slučaju ponovnog pojavljivanja infekcija na području naše domovine.