Vezikularna enterovirusna bolest svinja

912

Vezikularna enterovirusna bolest svinja (VBS) je virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja . Uzročnik je RNK virus roda Enterovirus, porodica Picornaviridae.

Bolest se očituje općim infekcioznim sindromom i stvaranjem vezikula na rilu, ustima, kruni, mekušima i međupapčanom procjepu. S obzirom na simptome bolesti VBS je vrlo teško razlikovati od slinavke i šapa. Bolest je iskorijenjena u većini zemalja, međutim još se javlja u južnim dijelovima Italije, sjevernoj i južnoj Americi i dijelovima Azije.

Virus VBS se širi među populacijom svinja preko lezija na koži i sluznici, kontaminiranom hranom i inhalacijom. Najviše se virusa izlučuje sadržajem afta. Najznačajniji izvor prijenosa virusa iz zaraženih područja je putem kontaminiranih vozila, mesom inficiranih životinja i napojem.

Inficirane životinje mogu izlučivati virus 48 sati prije pojave kliničkih simptoma. U sekretima i ekskretima virus se može dokazati i 3 mjeseca nakon infekcije. Inkubacijski period za VBS je obično 2 do 7 dana međutim može biti znatno duži i do 28 dana (OIE Terrestial Animal Health Code).

U akutnom obliku tijekom stvaranja vezikula temperatura se povisi na 41-41,5 º C i traje 1-2 dana. Vezikule se javljaju na kruni, mekušima, u međupapčanom procjepu, rilu i ustima. Promjene se u nekih životinja mogu naći i po metakarpusu i metatarzusu. Vezikule pucaju nakon 2-3 dana. Mortalitet nije značajan. U subakutnom obliku bolest se ne širi brzo. Obole samo pojedine životinje i sa pojavom samo jedne vezikule. Životinje se brzo oporave. Kronični oblik bolesti karakteriziraju promjene na probavnim organima i proljev.

Mogu se pojaviti i simptomi od strane živčanog sustava kao npr. nemir, pareza, paraliza… U prasadi zaraženih krmača vezikularne promjene jave se 2-3 dana poslije prasenja. Općenito simptomi budu ječe izraženi u mlađe dobne kategorije. U terenskim uvjetima može se pojaviti i supklinički oblik bolesti.

Diferencijalna dijagnostika uključuje slinavku i šap, vezikularni stomatitis, vezikularni egzantem svinja kao i kemijske ili termičke opekline.

Veterinari moraju prijaviti Upravi veterinarstva i nadležnom veterinarskom uredu sumnju na VBS u slučaju pojave znakova koji upućuju na VBS infekciju. Po zaprimljenoj prijavi , Uprava veterinarstva formirati će stručnu skupinu za izlazak na teren, uzimanje potrebnih uzoraka za diferencijalnu dijagnostiku, uzimajući u obzir epidemiološke činjenice i pojavu drugih bolesti koje uzrokuju slične simptome.

Kad se na temelju uočenih kliničkih znakova bolesti posumnja na prisutnost virusa VBS uzimaju se uzorci od reprezentativnog broja svinja, (pet, šest) najbolje epitelno tkivo i vezikularna tekućina (1g ili više) iz neprobušenih ili netom probušenih vezikula. Osim navedenog obavezno se uzima i krv svinja za koje se sumnja da su zaražene, kao i svinja koje su bile u kontaktu, za serološko testiranje i feces svinja za koje se sumnja da su zaražene, kao i uzorci s poda za virološko testiranje .

Detaljne informacije o postupcima uzorkovanja klinički sumnjivih svinja određene su u Poglavlju IV. Pravilnika o utvrđivanju dijagnostičkog postupka, metoda uzorkovanja uzoraka i kriterija za vrednovanje rezultata laboratorijskih testova za potvrđivanje i diferencijalno dijagnosticiranje vezikularne bolesti svinja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.