Moslavac ili šipon

53

Nepoznata je podrijetla, ali vjerojatno potječe s ovih prostora. Spominje se kao autohtona sorta Moslavine (Goethe, 1887), koja se otuda raširila u Mađarsku i Štajersku.

Također, ističe se da naziv Mosler nema nikakve veze s rijekom Mosel, kako su to neki navodili, već da je ime nastalo po vojnoj graničnoj pokrajini Moslavini (Moslawatz). Sinonim Šipon prema nekima je nastao prema francuskom izrazu “si bon” (tako dobro), a ime Furmint dobio je, navodno, u 13. st. za vrijeme kralja Bele IV. jer je zlatnožuto vino podsjećalo na žito (“froment”). U prilog tvrdnji kako je Moslavac autohtona hrvatska sorta ide i činjenica da je u vrlo bliskoj rodbinskoj vezi, tj. potomak je sorte Belina starohrvatska, a od istih roditelja nastala je i Belina svetokriška koja se nalazi samo na području Hrvatskog zagorja.

Sorta je najviše rasprostranjena u Mađarskoj (pod nazivom Furmint, pokrajina Tokaj-Hegyali, obronci Karpata u sjeveroistočnoj Mađarskoj), zatim Hrvatskoj (Zagorje-Međimurje, Pokuplje, Moslavina, Prigorje-Bilogora) te Sloveniji (sinonim Šipon) i Austriji (pokrajina Burgenland, osobito oko Neusidlerskog jezera). U manjoj mjeri može ga se naći još i u ostalim zemljama srednje i zapadne Europe.

S vegetacijom pocinje srednje kasno, a dozrijeva krajem III. razdoblja. Srednje je bujna do bujna sorta. Otporna je na niske temperature, a manje na gljivične bolesti. Posebno je osjetljiva na pepelnicu, kao na sivu plijesan zbog tanje i mekše kožice, a osobito u slučaju dobre oplodnje i zbijenoga grožđa.

Vrlo je dobre rodnosti, a prinosi su u pravilu visoki. Kakvoća je vrlo promjenljiva, u najvećoj mjeri ovisi o prinosu. Šećeri se kreću u vrlo širokim granicama (15-22°B), a kiselost je u pravilu izražena (6-10 g/l).

Moslavac traži bolje, prozračnije terene te sustave uzgoja koji ce smanjiti uvjete za razvoj sive plijesni. Zbog rodnosti bazalnih pupova i veće prosječne mase grožđa treba mu prilagoditi rez – smanjiti opterećenje, posebice u pogledu dužine rodnog drveta. Dobre je otpornosti na niske temperature, ali je osjetljiv na gljivične bolesti. U godinama s kišnim i hladnim vremenom u razdoblju cvatnje može doći do slabije oplodnje odnosno rehuljavosti. Prinosi su kod nas u pravilu visoki, zbog visokoga rodnog potencijala i neodgovarajuće tehnologije.

Kakvoća mu je sukladna s opterećenjem – može dati vina od običnih stolnih pa do visokokvalitetnih vina iz redovite berbe, a mogu se postići i vrhunski predikati. Kod nas se najčešće ova sorta koristi za dobivanje običnih, laganijih vina, zamjetne svježine (visok sadržaj kiselina), neutralna mirisa i okusa, te su kao takva pogodna za brzu i masovnu potrošnju. Međutim zbog tih obilježja pogodna su i za sljubljivanje s drugim vinima, posebice onima s nižim udjelom kiselina pa se nerijetko koristi za kupaže. Poznat je ponajprije u mađarskom Tokayu, gdje se tamošnja istoimena vina proizvode od nekoliko sorata, među kojima je Moslavac dominantan (50-70%).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.