Ranfol bijeli

Prema rezultatima najnovijih istraživanja, Ranfol bijeli je stara autohtona sorta područja sjeverozapadne Hrvatske i slovenske Štajerske.

Genetičkim analizama utvrđeno je da je potomak sorata Belina starohrvatska (Weisser Heunisch, Gouais blanc) i Crnina kesna (Blank Blauer). Velika raširenost ove sorte u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Štajerskoj pod ovim nazivom (Ranfol) utvrđena je u prvoj polovini 20. stoljeća (Turkovic, 1958), koji navodi da na području sjeverozapadne Hrvatske ima otprilike 5 milijuna trsova ove sorte te su tada utvrđeni i brojni sinonimi koji se za nju koriste.

Na temelju opisa i genetičke identifikacije utvrđeno je da je sinonim Ranfola iz predfiloksernog razdoblja Mehlweis weisser, koji je imao drugačije nazive u različitim krajevima na ovom području, koje je utvrdio Trummer u 19. stoljecu, kao što su: Šipuljak, Šipel, Lišcak, Krukopetina, Svetli peles, Podbel i Deklino grožđe. Na temelju toga utvrđeno je kako je i tijekom 19. stoljeca Ranfol bio znatno raširen na području cijele sjeverozapadne Hrvatske, o cemu svjedoče mnogi literaturni izvori iz tog vremena.

Danas je u Hrvatskoj pod ovom sortom ukupno 136 ha (APPRRR, 2013), a sorta je uglavnom zastupljena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Uzgaja se u značajnoj mjeri i u Sloveniji, gdje se sve donedavno smatrala sinonimom Stare hrvatske beline (Weisser Heunisch).

S vegetacijom počinje srednje kasno, a dozrijeva u III. razdoblju. Srednje je bujna sorta. Srednje je osjetljivosti na pepelnicu i plamenjaču te na sivu plijesan. Prema niskim zimskim temperaturama nije posebno otporna.

Obilno i redovito rodi, smatra se jednom od najrodnijih sorata u hrvatskom kontinentalnom sortimentu. Sorta nakuplja niži sadržaj šećera u moštu uz srednje visok do visok sadržaj kiselina, što je posebno izraženo u slucaju prevelike rodnosti.

Ranfol je sorta koja se tradicionalno koristi za proizvodnju laganih i svježih vina s višom razinom kiselina. Zbog neutralne i diskretne sortne arome pogodna je za miješanje s drugim sortama kod kojih je prisutna niža niska kiselost i visok sadržaj šećera. S obzirom na njezine karakteristike, zahtijeva dobre povišene i prozračne položaje i veći uzgojni prostor trsa. Reže se na dugo rodno drvo (lucnjeve) i povišeni uzgoj koji osigurava dobru prozračnost. Zbog visokog rodnoga potencijala potrebno je kontrolirati rodnost kako bi se osigurala prihvatljiva razina kvalitete.

Populacija ove sorte znatno se smanjila u posljednjih 50-ak godina. U novim nasadima vrlo je često zamjenjivana sortama višega kvalitativnoga potencijala, pa se danas uglavnom nalazi samo u manjim i starijim nasadima zbog čega postoji realna opasnost od daljnjeg smanjivanja površina. Osim u Hrvatskoj, sorta je značajnija u uzgoju i u Sloveniji.