Endivija, salata od jeseni do proljeća

2999

Lisnato povrće kao endiviju možemo uzgajati od rane jeseni pa sve do ranog proljeća. Tu nam mogućnost pruža iz razloga što je endivija skromnih uvjeta uzgoja a podnosi i niže temperature tijekom hladnog razdoblja (od 5 do 7ºC) kao i vlagu.

endivija

Izuzev u vrijeme oštrijih zima kada je možemo prekriti nekom folijom. Uz salatu endivija je najraširenije lisnato povrće koju možemo uzgajati kao zamjenu za salatu. Endivija ima veliku uporabnu vrijednost koju su poznavali i stari Grci i Rimljani. Naime, oni su je smatrali ljekovitom biljkom zbog nekih njezinih svojstava.

Mnogi ovu salatu uzgajaju u svojim vrtovima za vlastite potrebe, a mnogi je uzgajaju i za prodaju jer se tada zbog nedostatka drugih vrsta salata može dobro prodati. Endiviju je najbolje uzgajati u nešto zaštićenijim mjestima od udara vjetra i na lakšim pjeskovitim tlima. Obično se sadi poslije drugih povrtnih kultura kao špinat, mrkva, luk, kupus i sl. Dobro reagira na gnojidbu zrelim stajskim gnojem, a ako je tlo oskudno dušičnim gnojivima, neophodno ga je dodati, no ne treba pretjerivati.

Što se tiče zalijevanja, trebamo je redovito provoditi, jer u suprotnom listovi postaju suviše gorki. Listovi su bogati, dakle, gorkim tvarima koje pospješuju probavu, zatim bogata je vitaminom C i karotenom, te mineralima kalcijom, željezom i fosforom. U vegetaciji stabljika ima dosta razvijenu rozetu s mnogobrojnim gusto raspoređenim listovima. Listovi su najčešće glatki, manje uvijeni do naborani s izraženim nazubljenim rubovima listova. Svojim primamljivim izgledom u jesen krasi mnoge vrtove.

Sorte i primjena

Za komercijalnu proizvodnju a i u manjim vrtovima uzgajaju se sorte širokih listova koje najčešće nazivamo eskariol tip koje se i preporučuju. Kultivari tipa eskoriol otporniji su na niske temperature i ostale nepovoljne uvjete, pa su prikladniji za kasnu jesensku i zimsku berbu u mediteranskom području.

U odnosu na kudrave sorte koje su manje važne u sortimentu, a imaju duboko urezane uske naborane listove. Kultivari kudravog tipa pored vrlo guste rozete i etioliranog «srca» imaju vrlo različito urezane, nazubljene i kovrčave listove i bijele, nježne i krhke srednje žile. Naročito su prikladni za pripremanje salata u ugostiteljstvu. Iako je većina sorti endivije namijenjena za jesensko – zimski uzgoj, postoje i one koje se mogu uzgajati u razdoblju proljeće – ljeto. Kao cjenjenije sorte izdvajaju se one sorte koje imaju uspravniji položaj listova u rozeti.

Endivija pankalijerka – zahtijeva pjeskovita tla koja su dobro gnojena. Razvija veću blago zdjelastu rozetu. Listovi su kovrčavi i blago gorkog okusa. Dobro podnosi hladnoću i jesensku vlagu. Sjeme klija od 10 – 12 dana.

Endivija eskariol zelena – razvija veliku i blago zdjelastu zelenu rozetu. Pogodno se razvija na lakšim tlima koja su bogata hranjivima. Najbolje je uzgajati kasno ljeti i u ranu jesen. Pretkulture su joj kupusnjače.

Endivija eskariol žuta – Odlikuje se listovima žuto – zelene i svjetlije boje. Sadi se na mjestima ranih kupusnjača, krumpira, graška i sl. Ima veliku rozetu koja je blago zdjelasta. Treba dobro gnojeno pješčano tlo.

Ostale sorte endivije su davos, eros, bossa, frizijska , dalmatinska kopica, malan i dječja glava

Endiviju najčešće koristimo u svježem obliku, a može se kuhati i pirjati. Pošto ima tvrđe i žilavije listove od obične salate, najčešće se koristi u miješanim salatama. Ako je endivija previše gorkog okusa, preporuča se narezati i nekoliko puta isprati je vodom i gorčina će se ublažiti. Naime, upravo ta gorčina je zaslužna za poticanje teka, a ujedno potiče ubrzano izlučivanje toksičnih tvari iz organizma.

Vrijeme berbe

Endivija je pristigla za berbu kad je rozeta postigla svoju punu veličinu karakterističnu za kultivar, a unutrašnji listovi rozete sasvim su svijetli ili žuti. To se ranije postizalo vezanjem roete desetak dana prije planirane berbe, kad je biljka sasvim suha. Noviji kultivari i bez vezanja imaju «žuto srce». Prema potrebi može se brati i nešto ranije. Potpuno razvijena rozeta endivije može dostići prosječnu masu od 1 kg. Bere se rezanjem rozete u zoni korjenova vrata, a zatim se očisti od svih starih, požutjelih i oštećenih listova.

U jesenskom i zimskom uzgoju, kada postigne punu veličinu rozete, endivija može još dugo ostati na polju, pa je berbu lakše uskladiti s potrebama tržišta. Što se dulje odlaže berba, veći je otpad. Ovisno o kultivaru i sezoni uzgoja, prinosi mogu biti 20- 40 t/ha.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.