Crvena palmina pipa

254

Crvena palmina pipa (Rhynchophorus ferrugineus (Olivier, 1790)) je jedan od najznačajnijih štetnika palmi.

Potencijalni domaćini ovog štetnika su većina palmi (Arecaceae) koje rastu na našem području (Phoenix canariensis, Trachycarpus fortunei i Washingtonia filifera). Crvena palmina pipa je podrijetlom iz Azije gdje je široko rasprostranjena.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća počela se širiti prema zapadu. Na području EPPO regije pojavila se 1992. u Egiptu, a potom 1994. u Italiji i Španjolskoj. U Izraelu i Jordanu prisutna je od 1999. godine, u Turskoj od 2005. godine, na Cipru od 2006., kao i u Grčkoj i Francuskoj. U Maroku je utvrđena 2008. godine, a u Gruziji i Sloveniji 2009. U Hrvatskoj je prvi put registrirana u kolovozu 2011. godine na lokalitetu Turanj u Zadarskoj županiji.

Imago crvene palmine pipe je duga- čak 20 – 40 mm. Tijelo mužjaka crvene palmine pipe je izduženo ovalno, crvenkastosmeđe do crne boje. Jaja crvene palmine pipe su bjelkastožute boje, glatka, vrlo sjajna, valjkasta oblika sa zaobljenim vrhovima. Ličinka je izduljenog oblika, bez nogu, bjeličaste boje. Ličinka je dugačka oko 40 mm. Kukuljica je smještena u kokonu kojeg pravi od biljnih vlakana. Kukuljica je dugačka oko 4 cm. U početku je blijedožućkaste, a kasnije smeđe boje.

Odrasli oblici crvene palmine pipe nisu osobito dobri letači, ali mogu letjeti na veće udaljenosti u potrazi za biljkama domaćinima. Ove kornjaše posebno privlače oštećene palme odnosno odumirući ili oštećeni dijelovi palmi, ali je moguće da i neoštećene palme budu napadnute.

Na oštećenim palmama, mužjaci crvene palmine pipe, izlučuju poseban feromon koji privlači ostale jedinke na okupljanje i grupiranje.

Oštećeni listovi izgledaju kao da su rezani škarama, a to je posljedica ishrane ličinki na lišću dok je još bilo nerazvijeno. Simptomi koji upućuju na zaraženost palmi crvenom palminom pipom su i suhi listovi na potpuno zelenoj krošnji, koji odumiru zbog ishrane ličinki u njihovoj bazi. Kasnije, štete se pojavljuju kao rupe pri bazi palminih listova. Pri bazi oštećenih palminih listova moguće je, osim ličinki, naći i kukuljice te kokone pipe. Jasan znak prepoznavanja napadnutih palmi je simptom „kišobrana“ kada se stariji listovi objese te dolazi do venuća i žućenja, a sve to nalikuje na stresno stanje biljke uzrokovano sušom.

Kemijske mjere suzbijanje crvene palmine pipe podrazumijevaju primjenu različitih kemijskih pripravaka na osnovi imidakloprida i klorpirifosa. U Kataloniji (Španjolska) preventivno tretiranje obuhvaća tri tretiranja: 1. klorpirifos krajem ožujka, početkom travnja; 2. tretiranje imidaklopridom u srpnju i 3. tretiranje ponovno klorpirifosom krajem listopada, početkom studenog. Kurativno tretiranje sastoji se od pet kemijskih tretmana, naizmjence primjenom klorpirifosa i imidakloprida, s tim da tretman započinje primjenom klorpirifosa. Vrlo je bitno istaknuti da se prskanje krošnje mora obavljati odozgo s količinom vode od 10 do 20 litara po biljci (ovisno o visini palme). Time se postižu najbolji rezultati i palme je moguće spasiti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.