Crnjuša (Erica sp.)

Vrste roda Erica prirodno rastu u područjima Europe, Mediterana, Sjeverne Afrike i južnog dijela Južnoafričke Republike. Europske vrste poslužile su kao početni materijal za dobivanje otpornih kultiviranih vrsta.

Neke opće značajke ovog roda bile bi: čvrsti izbojci, igličasti listovi, zvonoliki cvjetovi. Među postojećim vrstama postoji iznenađujuće širok raspon oblika, veličina, boja i zahtjeva glede staništa. Tipična erika je biljka zbijena rasta koja naraste oko 20cm i najčešće se sadi kao pokrivač tla.

Postoje patuljaste vrste, ali i divovi visoki 1,8m. Ponuda boja kreće se od čisto bijele do gotovo crne. E.carnea – crnjuša, zimski vrijesak, daleko je najpopularnija vrsta. Ova vrsta sa svim svojim sortama (kultivarima) cvjeta od kasne jeseni do ranog U potrazi za neobičnim i lijepim Postoje biljke koje svojom veličinom, neobičnim oblikom ili upadljivim bojama odmah skrenu pažnju na sebe. A postoje one zbog kojih je potrebno malo zastati, bolje pogledati jer njihova ljepota se ne uoči odmah. Ivana Markota, master struke proljeća. Cvatnja traje od šest do osam tjedana.

Osim radi cvjetova, koji oživljavaju sumorne zimske vrtove, zanimljiva je i u proljeće kad novoizrasli vrhovi izboja zablistaju žutom ili bež bojom. Ne naraste više od 30cm u visinu, ali promjer može doseći i do pola metra. Osnovno je pravilo čvrsto posaditi biljku na osunčani, najbolje južni položaj i u blago kiselo tlo. Ova vrsta podnijet će blagu sjenu i neutralno do blago vapneno tlo. Izbjegavati bogata tla.

Prikladna je za: vrtne gredice, ukrasne vrtne i balkonske posude, za sadnju u kamenjaru. (Posebno lijep dojam ostavlja erika u kombinaciji s mini ružama.)

U kasno ljeto biljku valja podrezati. Samo odrežite uvele cvjetne glave da bi biljka ljepše izgledala i da potaknete rast novog lišća i obilje cvjetova. Ne režite u staro, tamno drvo! Razmnožava se reznicama duljine 2,5 – 5cm u ljeto i povaljenicama u proljeće.