Žumara (Chamaerops humilis L.) jedina je palma europskog porijekla. Prirodno je rasprostranjena diljem Sredozemlja, u zemljama sjeverne Afrike, južne i jugozapadne Europe.
Uspijeva na kamenitom i pjeskovitom tlu u blizini mora, u skupinama, često izmiješana s drugim tipičnim vrstama sredozemne makije. Dobro podnosi sušu i posolicu, mlade biljčice su osjetljive na niske temperature, dok starije mogu podnijeti i do -12 °C, dok im pri nižim temperaturama smrznu listovi. Raste kao mali grm, dosežući visinu od svega nekoliko metara, u uzgoju do 8 m. Iz zajedničke osnove raste pod kutem 5 do 7 debelih izdanaka različitih visina.
Deblo je prekriveno osušenim ostacima lisnih peteljki smeđe boje. Lisna ploča je tvrda, kožasto lepezasta, duga 50 do 60 cm, razdijeljena na segmente koji su urezani gotovo do osnove lista. List je na peteljci dugoj 30 do 90 cm, koja po rubu ima grube, kratke i oštre bodlje. Režnjevi listova su na vrhovima više, manje duboko urezani i najčešće do jedne trećine svoje duljine; na licu tamnozeleni, goli, a na naličju imaju bjelkaste nakupine dlačica.
Listovi se koriste za izradu užadi, tepiha, za pletenje košarica, metli, proizvodnju vlakana. Vrsta je jednodomna s jednospolnim i dvospolnim cvjetovima u jednom cvatu ili na različitim cvatovima. Cvjetovi su skupljeni u metličaste, do 45 cm duge, guste, žuto zelenkaste cvatove, u početku omotane kožastim, tamnocrvenim jezičastim ovojem (spatha).
Cvate u travnju, rjeđe u ožujku. Plodovi su elipsoidni dugi do 25 mm i 15 mm široki, sjajni, u početku zeleni, kasnije smeđecrvenkasti, nisu jestivi. Listovi se koriste u floristici kao podloga za izradu cvjetnih aranžmana, a vrsta je vrlo dekorativna i svakako bi je trebalo koristiti u oblikovanju krajobraza, javnih zelenih površina i privatnih vrtova.