Proizvodnja mlijeka je dosta složena i uvjetovana je međusobnim odnosom između životinje, hrane i okoliša.
Genetska predodređenost koze za proizvodnju mlijeka je najvažniji čimbenik količine i sastava proizvedenog mlijeka. Ali osim genotipa postoje i drugi bitni faktori utjecajem kojih se uočavaju razlike u proizvodnji između pojedinih životinja iste pasmine, ne samo u različitim stadima, nego i unutar istog stada.
Pasmina ili genotip je najvažniji čimbenik o kome ovisi količina i sastav kozjeg mlijeka. On predstavlja osnovu visoke ili pak niže proizvodnje mlijeka, te njenog sastava. Moglo bi se reći i da genotip određuje granice mogućnosti pojedinih koza u proizvodnji mlijeka, s tim da je proizvodnja pod utjecajem brojnih negenetskih faktora kao što su: hranidba, tjelesni okvir, dužina laktacije, veličina vimena, veličina legla, zdravlje koze i dr. Iako proizvođač ne može uvijek utjecati na sve čimbenike o kojima ovisi proizvodnja mlijeka, ipak njegov je zadataka da uvjete držanja približi čim više idealnima za koze u uzgoju.
Hranidba je najvažniji negenetski čimbenik o kome ovisi proizvodnja i kemijski sastav mlijeka. Pravilnom hranidbom se dakle uvelike omogućava ili pak onemogućava iskorištenje genetskog proizvodnog potencijala životinje. Odnosno, kako bi uspjeli postići visoku proizvodnju mlijeka odgovarajućeg kemijskog sastava, potrebno je priskrbiti koze obrokom koji zadovoljava njene potrebe prilikom proizvodnje po količini, kvaliteti ali i izbalansiranosti hranjiva.
Tjelesni okvir koze je također dosta važan čimbenik proizvodnje mlijeka. Utvrđeno je postojanje pozitivne korelacije između tjelesne mase i mliječnosti koza, što je jasno jer veće koze imaju i razvijeniji probavni sistem, pa s tim i veće mogućnosti konzumacije i iskorištavanja voluminoznih i ostalih krmiva, što se pozitivno odražava na proizvodnju mlijeka.
Dob koze, odnosno redoslijed laktacije utječe na proizvodnju i sastav kozjeg mlijeka. Jer utvrđeno je da se proizvodnja mlijeka povećava do četvrte, ponekad i do šeste laktacije, nakon čega počinje stagnirati, te da maksimalnu mliječnost postižu u dobi između 4. i 8. godine života nakon čega proizvodnja mlijeka po laktaciji lagano opada.
Dužina laktacije je u pozitivnoj korelaciji sa ukupnom proizvodnjo mlijeka, a i veličina legla utječe na mliječnost i to na način da koze koje imaju više jaradi u leglu, u pravilu proizvedu i više mlijeka. Uz to one imaju i dulje trajanje laktacije i višu ukupnu proizvodnju mliječne masti.
Osim navedenih čimbenika postoje i brojni drugi koji u većoj ili manjoj mjeri utječu na proizvodnost mlijeka, ka što su oblik i veličina vimena, sezona jarenja (koze ojarene ranije, tj. od listopada do siječnja, imaju dulju laktaciju i višu proizvodnju od onih koje se jare u proljeće), temperatura i dr.