Trputac – uzgoj i njega

1993

Trputac je višegodišnja zeljasta biljka, kratkog i okomitog rizoma iz kojeg razvija prizemnu rozetu lišća. Korijenov sustav sadrži brojne žilice koje mu osiguravaju veliku usisnu moć.

trputac

Listovi muškog trputca su uski i izduženi, a po obodu cijeli. Žile na listovima su paralelne i jasno izražene (najčešće ih ima 4 – 6). Žile se pri kidanju listova izvlače pa je biljka dobila naziv i žilovlak. Listovi uskolisnog trputca rastu okomito i mogu doseći visinu od 30 do 50 cm.

Cvjetne stabljike su ravne i tanke, a završavaju cilindričnim ili glavičastim cvatovima. Cvatovi su, za razliku od ženskog (širokolisnog) trputca, kratki. U čahuri ploda nalaze se dvije sjemenke. Sjeme je silno, promjera 1,0 – 1,5 mm i dužine 2,5 – 3,0 mm. Masa 1000 zrna je 2 – 3 g. Sjeme širokolisnog trputca je znatno sitnije. Masa 1000 zrna je 0,30 – 0,35 g. Trputac je otporan na niske temperature i dobro podnosi sušu.

Kemijski sastav i upotreba

Lišće trputca sadrži glukozid (aukubin i katalpoli asperulozid), sluzi, tanine, polifenole i flavonoide. Koristi se u obliku čaja za iskašljavanje, protiv upale grla, krajnika i gornjih dišnih putova. U narodnoj je medicini cijenjen kao lijek za zarastanje rana. Trputac ima bakteriostatsko i baktericidno djelovanje. Od njega se izrađuju ekstrakti za pripremu sirupa za iskašljavanje. U iste se svrhe koristi i sok iscijeđen iz svježeg lista. Mljeveni, osušeni listovi (prah) upotrebljavaju se za zaustavljanje krvarenja i za izradu masti protiv upala.

Uvjeti uzgoja

Trputac je biljka umjerene klime. Uspješno se uzgaja u nizinskim i brdsko-planinskim područjima. Trputac dobro uspijeva na tlima prosječnih fizikalno-kemijskih značajki. Najviše mu odgovaraju gajnjačc, aluvijalna tla težeg mehaničkog sastava kao i dublja planinska tla s većim sadržajem organskih tvari (crnica i smeđa tla). Općenito, za uzgoj trputca pogodna su plodna tla dobrog kapaciteta za vodu i zrak.

Uzgoj

Plodored – Trputac se kao višegodišnja biljka ne uzgaja u plodoredu, ali treba izbjegavati višegodišnje usjeve koji iza sebe ostavljaju zakorovljeno tlo. Najbolje pretkulture su okopavine i strne žitarice.

Obrada tla – Za uzgoj trputca tlo se priprema kao i za druge kulture. Ako je predusjev bila neka strnina, obradu treba započeti prašenjem strništa. Tijekom jeseni treba obaviti duboko oranje. Površinska priprema tla (usitnjavanje i poravnavanje) obavlja se tek u proljeće, neposredno pred sjetvu, odnosno sadnju.

Gnojidba – Trputac je biljka koja sc proizvodi zbog lišća pa joj treba osigurati dovoljnu količinu hranjiva. U organskoj sc proizvodnji isključivo upotrebljava zrelo stajsko gnojivo koje se u tlo unosi dubokim oranjem. U konvencionalnoj se proizvodnji, osim stajskog gnoja, primjenjuju mineralna (NPK) gnojiva. Ovisno o plodnosti tla i željenog prinosa, potrebne količine NPK (15-15-15) gnojiva su od 200 do 600 kg/ha.

Razmnožavanje – Trputac se razmnožava isključivo sjemenom i to uglavnom direktnom sjetvom sjemena, a rjeđe preko presadnica. Budući daje sjeme dobre klijavosti, najbolje gaje sijati direktno na proizvodnu površinu.

Presadnice je najpovoljnije uzgajati u hladnim lijehama. Sjeme se sije krajem srpnja, a presadnice su polovicom listopada spremne za presađivanje. Ako se presadnice uzgajaju u toplim lijehama ili plastenicima, sjetva se obavlja polovicom veljače, a prcsadnice se presađuju polovicom travnja. Za ljetnu proizvodnju presadnica treba oko 2,5 g/m2 sjemena, što odgovara prinosu od 600 do 800 presadnica/lm2. Za uzgoj presadnica u toplim lijehama treba oko 4 g/m2, pri čemu se dobije oko 1000 presadnica.

Za sadnju presadnica na razmaku 50 x 30 cm potrebno je 66 600/ha presadnica, odnosno 83 – 85 m2 lijeha. Za proizvodnju presadnica potrebno je 200 – 220 g/ha sjemena.

Direktna se sjetva obavlja krajem ožujka ili početkom travnja. Sjeme se sije sijačicama na razmaku između redova od 50 cm. Broj biljaka u redu treba biti 7-10 kom po metru dužnom, što znači da treba posijati 30 – 40 zrna po kvadratnom metru. Sjeme se sije u brazde dubine 1 – 2 cm, bez pokrivanja jer je na svjetlu bolja klijavost. Za direktnu je sjetvu dovoljno oko 2 kg/ha sjemena, ali se u praksi troši puno više. Ovisno o temperaturi, sjeme klija za 15 – 20 dana.

Njega

Njega obuhvaća međuredno kultiviranje i okopavanje, prihranjivanje i eventualno navodnjavanje. Međuredno kultiviranje i okopavanje primjenjuju se prema potrebi, najčešće 3-4 puta tijekom vegetacije, što ovisi o stanju tla i stupnju zakorovljenosti. Prvo se okopavanje treba obaviti nakon formiranja redova, a kasnije nakon svake berbe. Važno je da se ne dozvoli razvoj korova. Prvo prihranjivanje s 150 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN) treba obaviti prije prvog međurednog kultiviranja i okopavanja, a ostala nakon berbe lišća, ali prije okopavanja.

Berba – Lišće (Plantaginis lanceolate folium), koje se koristi u ljekovite svrhe, treba brati prije pojave cvjetonosnih stabljika. U prvoj godini uzgoja prva je berba u lipnju, a sljedećih godina u svibnju. Prve se godine lišće bere tri puta, a ostalih godina i do pet puta. Najveći sc prinosi postižu u prvoj berbi. Kasnije berbe daju manji prinos, a lošija je i kvaliteta. Nakon treće godine prinos je značajno smanjen pa usjev treba obnoviti.

Sušenje – Lišće trputca može se sušiti prirodnim putem ili u sušnicama na temperaturi do 50 °C. Za dobivanje 1 kg suhog potrebno je 5 – 7 kg svježeg lišća.

Prinos – S jednog hektara može se dobiti 2000 – 4000 kg suhog lišća.

Proizvodnja sjemena – Dio usjeva treba ostaviti za proizvodnju sjemena. Sjeme dozrijeva tijekom kolovoza i rujna, kad se bere. Beru se cijele cvjetonosne stabljike koje se potom suše. S površine od 1 ara može se dobiti od 3 do 4 kg sjemena.

Standardi kvalitete za list trputca (Plantaginis lanceolatae folium) prcmaPh. Eur. 5.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.