Ladolež liječi bubrege

197

Ova biljka iz obitelji slakovki poznata je i po imenima slak, poponac, slakovina… Po ljekovitosti je poznat od davnina, najviše su ga koristili arapski liječnici u liječenju raznih bolesti, ali najčešće žuči.

Prema pisanju P. A. Matthiolusa: „Ako netko dobije žuljeve od dugog hodanja, neka zdrobi te cvjetove ladoleža i neka namaže noge tim sokom.“

Biljka je penjačica dužine i do pet metara. Korijen joj je razgranat i mesnat, rijetko dublji od 30 cm. Listovi su trouglasti, srcoliki i klinasto savijenog šiljka. Cvjetovi su zvonoliki, ljevkasti, smješteni na dugim drškama, bijele ili ružičaste boje. Plod je okrugli tobolac. Vrh biljke okreće se oko osi, suprotno od kazaljke na satu, pa se na taj način ovija oko biljke.

Stanište: vlažne šume, šikare, riječne obale, ograde, livade, putovi, vinogradi, nasipi na kojima raste kao korov do 1100 m nadmorske visine. Rasprostranjen je gotovo po čitavom svijetu, od Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda.

Cvatnja je Od lipnja do rujna, a ponekad već u svibnju.

Upotrebljava se cijela biljka u vrijeme cvatnje. Duge stabljike izrežu se na 20 cm duge dijelove, vežu se u snopiće i suše zajedno s listovima i cvjetovima na toplom i prozračnom mjestu. Ljekovite tvari: tanin, šećer, resin, jalapin i razne vrste smola…

Za liječenje bolesti crijeva kao što su zatvor, začepljenost, nadutost (u narodu su njome liječili razne probleme s probavnim organima, kao sredstvo za jačanje sekrecije crijeva. A za čišćenje kao purgativ rabili su cijelu biljku pa i njen korijen).

Njome se liječe i bolesti žuči, ženske bolesti, otok nogu, bolesti jetra (otečena, slaba, za regeneraciju stanica jetra). Koristi se i u liječenju bolesti slezene, mokraćnog mjehura (upalnih stanja, infekcije bakterijama, pojave krvi u mokraći i sl.), bolesti krvnih žila (arteroskleroza), bolesti krvi (za detoksikaciju ili pročišćavanje krvi u proljeće i jesen), bolesti kože (razne rane i čirevi, žuljevi, kožne nečistoće), reumu i giht…

Mladi listovi sa stabljikom mogu se koristiti za pripravu juha i variva.

Čaj I: jedna jušna žlica usitnjenog bilja prelije se sa 2 dl vode. Poklopi se i pusti se odstajati oko pola sata. Procijedi se i pije po 2 – 3 šalice čaja dnevno.

Čaj II: 50 g korijena ladoleža, 10 g sjemena anisa, 10 g sjemena kima, 10 g metvice, 10 g matičnjaka, 10 g pelina. Ove sastojke treba dobro izmiješati, a uzima se jedna jušna žlica čajne mješavine koja se prelije sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati pola sata te se procijedi. Uzima se jedna do dvije šalice vrućeg čaja prije spavanja.

Tinktura: uzima se 100 g cijele biljke (list i korijen), jedna litra 70 postotnog alkohola ili jake rakije. Bilje se moči u alkoholu ili rakiji 30 dana i procijedi. Uzima se jedna čajna žličica tri puta na dan s malo vode ili čaja. Tinktura se može napraviti i samo od korijena ladoleža, ali tako da se na jednu litru alkohola stavi 200 grama korijena.

Osim običnog ladoleža, poznate su i mnoge ukrasne vrste koje krase vrtove i okućnice naših kuća.

Kontraindikacije: osobe sa osjetljivim želucem, gastritisom, čirom na želucu ili bolesnom jetrom ne bi trebale uzimati ladolež niti u jednom obliku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.