Alergeni biljnog podrijetla

Alergeni su tvari koje izazivaju tzv. reakcije preosjetljivosti, kod kojih imuni sustav organizma prejako reagira (antitijelima) na vrlo niske razine bezopasnih tvari (antigeni).

Biljni alergeni su peptidne, proteinske ili glikoproteinske molekule te, poput ostalih alergena, mogu izazvati četiri osnovna tipa reakcija preosjetljivosti, koji uključuju alergijske i autoimune (napad imunog sustava na vlastito tkivo) reakcije.

IZVORI U HRANI

Kikiriki, soja, pšenica, sezam, citrusi, jagoda, krumpir, kakao, badem, indijski oraščić, brazilski orah, lješnjak, orah, kokos itd., su među najčešćim izvorima biljnih alergena.

ZDRAVSTVENI RIZICI

Izloženost biljnim alergenima može, ovisno o nizu čimbenika (nasljedni faktori, količina antigena i dr.), prouzročiti raspon simptoma od oteklina i svrbeža u ustima, promjena na koži,gastrointestinalnih simptoma pa do životno opasnog anafi – laktičkoga šoka (uključuje nagli pad krvnoga tlaka i gušenje zbog sužavanja dišnih putova). Celijakija, npr., je autoimuna bolest koja nastaje kao posljedica preosjetljivosti na glijadin (sastavni dio pšeničnoga glutena) kod osoba s genetskom predispozicijom.

Glijadin, kao i neke druge bjelančevine iz hrane, povećava propusnost crijeva (otvaranjem prolaza između stanica, uz specifičan protein kojega pojačano proizvode osobe s genetskom predispozicijom) za veće molekule koje izravno ulaze u cirkulaciju. Smatra se da bi upravo taj proces mogao biti poveznica preosjetljivosti na hranu i u etiologiji drugih autoimunih bolesti, poput dijabetesa tipa I, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa i dr.

Dobra proizvođačka praksa (DPP) i HACCP uključuju kontrolu sirovina i proizvodnoga procesa (kontaminacija hrane preko opreme) kako bi proizvod sadržavao samo proteine koji su deklarirani. Etikete na namirnicama trebale bi sadržavati popis svih dodanih proteina, potencijalnih alergena. Fizikalni (temperatura, tlak), kemijski (pH, primjena fenola iz hrane, i dr.) i biokemijski (enzimi) pristupi mogu modifi kacijama proteina smanjiti alergenost namirnica.

Prevencija senzitizacije, tj. razvoja preosjetljivosti možda je najbolji način zaustavljanja rastućega trenda pojavnosti alergije na hranu. Nema dokaza da izbjegavanje izloženosti potencijalnim alergenima tijekom trudnoće, smanjuje učestalost. Nejasna je i uloga dojenja, koja po nekim autorima smanjuje rizik. Veći rizik senzitizacije uočen je kod smanjenog unosa voća i povrća, kao i nekih nutrijenata (npr. selenij), kod trudnica i male djece. S druge strane, suplementacija vitaminom D tijekom trudnoće povezana je s većim rizikom alergijske senzitizacije. Rano uključivanje alergena u prehranu dojenčeta moglo bi izazivati toleranciju na isti, kao što je dokazano kod djece s predispozicijom za celijakiju.

Istraživanja su pokazala i da probiotici i prebiotici, uspostavom normalne gastrointestinalne mikrofl ore, mogu pomoći u ‘resetiranju’ imunoga sustava i manjem riziku alergijskih reakcija.