Južnoamerički moljac rajčice (Tuta absoluta) opisan je još 1917. godine, a do početka 80. godina prošlog stoljeća spominje se u većini južnoameričkih zemalja (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Ekvador, Kolumbija, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuela).
Zbog mogućeg unosa od 2004. godine je bio uvršten na A1 karantensku listu europskih i mediteranskih zemalja (EPPO), a već je 2006. godine prvi put službeno potvrđen u Španjolskoj. U naredne se tri godine vrlo brzo proširio po čitavom Mediteranu i sporadično u nekim sjevernijim zemljama.
Do kraja 2010. godine nalaz je potvrđen u sljedećim zemljama: Francuska, Italija, Malta, Grčka, Švicarska, Portugal, Turska, Velika Britanija, Mađarska, Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Hrvatska i Albanija.
Štetnik se sada nalazi na EPPO-voj A2 listi karantenskih štetnika. Ovaj moljac, kao i većina njegovih srodnika, preferira topliji klimat i zaštićene prostore (plastenike i staklenike).
Južnoamerički moljac prve štete čini na lišću praveći „mine“ nepravilna oblika. Kod jakog napada brojnost mina na lišću može biti takva da se lišće potpuno osuši, čime se posredno utječe na prinos. Ekonomski najznačajnije štete ipak čini na plodovima koje napada u ranoj fazi razvoja. Gusjenice se ubušuju u plod praveći nepravilne hodnike koji se nalaze u površinskom sloju. U jednom plodu može biti više gusjenica. U zaštićenim prostorima Tuta absoluta tijekom jedne godine razvije 8-12 generacija (na otvorenom 4-5). Ženke su izuzetno plodne i mogu položiti 40 – 260 jaja. Potencijal umnažanja ovog štetnika je vrlo velik, a ličinke ne prelaze u mirovanje ili dijapauzu sve dok imaju na raspolaganju dovoljno hrane. O kakvom štetniku rajčice se radi, dovoljno govori podatak da se u nekim zemljama ovaj štetnik ne može zaustaviti bez 20-30 prskanja tijekom vegetacije.
Leptiri su veličine 7-10 mm, s rasponom krila od 18-20 mm. Na glavi ima vlaknasta ticala koja su naizmjenično pigmentirana (svijetlotamno). Tijelo je srebrnosive boje s prepoznatljivim tamnim pjegama na prednjim krilima. Jaja su mala, cilindrična, kremasto-bijela, veličine svega 0,35 mm. Larva (gusjenica) je veličine od 0,5 do 9 mm, žućkasto smeđe boje, a od drugog ka četvrtom stadiju postaje zelenkasta, s ružičastim primjesama na kraju razvoja. Glava je smeđa, a na prvom grudnom segmentu ima izraženu crnu liniju. Lutka (kukuljica) je najprije zelenkasta, a kasnije smeđe boje duga oko 4,2-4,8 mm, često u kokonu.
Leptiri su aktivni i kopuliraju u sumrak ili jutro, a tijekom dana se skrivaju među lišćem. Nakon kopulacije ženke odlažu mala, cilindrična, kremasto-bijela, jaja veličine svega 0,35 mm. Jaja najčešće polažu u vrh biljke na prozračnoj strani lišća ili na peteljkama cvjetova, plodova i stabljiku. Jedna ženka odloži 40 – 260 jaja.
Embrionalni razvoj traje 4-10 dana, a nakon izlaska iz jaja ličinke se ubušuju u list, plod ili stabljiku. Ličinke (gusjenice) prolaze kroz 4 stadija razvoja. Razvoj ličinki traje 12-36 dana, a ovisno o uvjetima, preobražavaju se u leptire kroz stadij kukuljice koja obitava u tlu (rijetko na listu ili plodu). U zaštićenim prostorima prezime u stadiju jaja, kukuljice ili kao leptir. Razvoj jedne generacije uvelike zavisi o temperaturi (pri 27,1ºC razvoj traje 23.4 dana, a pri temperaturi 14ºC razvoj je značajno sporiji i traje 76.3 dana). Osim na rajčici štete pričinjava i na patlidžanu.
Budući da gusjenice moljca žive u lisnom tkivu „mini“, otežano je suzbijanje insekticidima. Kad se prenamnoži, potreban je veliki broj uzastopnih tretmana da se zaustavi štetnik. Ako se neke grupe insekticida koriste često i nepravilno, može doći do pojave otporni sojeva (potvrđeno u zemljama Južne Amerike).
Stoga se pri suzbijanju ovog opasnog štetnika koriste sve raspoložive mjere integrirane zaštite koje uključuju Plodored ( plodosmjena s kulturama koje ovaj štetnik ne napada), Uništavanje ostataka napadnutih biljaka nakon završetka berbe, Upotreba ferotrapova sa seksualnim feromonima za lov mužjaka leptira (delta trapovi i vodeni trapovi).
Tjedan dana prije sadnje rajčice postavljaju se Delta trapovi (2-3 kom/ha) koji služe za monitoring leta leptira. Klopke za masovni izlov postavljaju se ako se ulovi više od 3 leptira/dan na delta trapu. Potrebno je postaviti 15-45 vodenih trapova po hektaru. Smanjenjem brojnosti mužjaka ženke ostaju neoplođene, što utječe pad populacije štetnika.
Izlovljavanje leptira treba nastaviti najmanje dvadesetak dana nakon završetka proizvodnje i iznošenja biljaka iz zaštićenog prostora. Korištenje insekt mreža na svim otvorima zaštićenih prostora Napraviti predulaze i dvostruka vrata na zaštićenim prostorima.
Biološke mjere borbe koje uključuju parazite i predatore. Ova mjera može također pružiti zadovoljavajuće rezultate. Iziskuje velike troškove i veliko znanje. Biološka zaštita kod nas je još uvijek u začetku. U susjednim zemljama uspješno se koristi Macrolopus caliginosus i Nesidiocoris tenuis.
Kemijske mjere borbe (primjena insekticida) je najznačajnija mjera borbe. Na našem tržištu Tuta absoluta je novi štetnik i trenutno nemamo ništa registrirano za usmjereno tretiranje protiv ovog štetnika. Zato se preporučuje koristiti pripravke koji su registrirani za druge štetnike u rajčici, ako se zna da imaju djelovanje i na južnoameričkog moljca. Od pripravaka se, osim dobrog djelovanja, traži kratka karenca i zanemariv štetni utjecaj na korisne kukce (bumbare, parazite i predatore). Kao vrlo učinkoviti pripravci u susjednim zemljama pokazali su se Affirm (emamectin), Laser (spinosad ) i Avaunt (indoksakarb).
Koriste se naizmjenično, najviše 2 puta u blok prskanju i najviše 3 puta tijekom jedne sezone. Preporučuje se uz insekticide koristiti kvalitetne okvašivače.