Novozelandski špinat

Naime, novozelandski špinat dobro raste u toploj i vlažnoj klimi te se, sukladno tomu, izvanredno udomaćio i na našem podneblju.

S druge strane, našim je povrćarima znano kako tzv. obični špinat tijekom ljeta nipošto kvalitetno ne uspijevaju uzgojiti. To je razumljivo s obzirom da u uvjetima visokih temperatura, koje su redovite u ljetnim mjesecima, i pod utjecajem dugog dana spomenuti špinat obično i procvate. Stoga se pojavilo rješenje u vidu novozelandskog špinata. On za ljetnih mjeseci nesmetano raste i razvija se, što znači da mu velike vrućine ne smetaju, već mu naprotiv veoma gode. Dovoljno je osigurati povremeno pravodobno zalijevanje i «ljetni» špinat će vrlo brzo formirati dugu i bujno razgranatu poleglu stabljiku čije listove beremo sve do kasne jeseni. Njegove pak listove i mlade izboje pripremamo na isti način kao i špinat. Najviše se pripremaju kuhana jela, premda se mladi izboji mogu jesti i svježi u vidu salata.

Biološke posebnosti

Novozelandski špinat ima trokutaste malo naborane listove koji su nešto manji i sočniji od uobičajenog i puno nam poznatijeg špinata. Listovi su jednostavni, glatki, debeli, do 7 cm dugi i 4-5 cm široki.  Novozelandski špinat zeljastoj stabljici koja je polupuzava i koja može doseći do jedan metar u promjeru. Cvjetovi su u pazuhu listova, smješteni na kratkim stapkama i imaju žutozelenu boju. Višesjemeni plod je specifičnoga zvonolikog oblika s četiri roščića pri vrhu, maslinastozelene boje, a sadrži do osam sjemenki. Zahvaljujući snažnom i iznimno razgranatom korijenu, novozelandski špinat dobro podnosi sušu premda za veće i bolje prinose moramo osigurati ravnomjernu opskrbu vodom. I dok u toplijem ambijentu uspješno raste, njegov uzgoj znatnije ograničavaju niske temperature te se za biljke kritičnim smatraju temperature ispod ništice.

Način uzgoja

Slično ostalom lisnatom povrću, novozelandski špinat u plodoredu dolazi na drugo mjesto, i to nakon kupusnjača i plodovitog povrća. Uzgaja se izravnom sjetvom sjemena, ali uz uvjet da se sa sjetvom počinje nešto kasnije tj. tek kada se temperature tla podignu iznad 20-tak stupnjeva C. Zbog nešto čvršćih ovojnica i dugog nicanja prije sjetve se prakticira namakanje sjemena u mlakoj vodi u trajanju od 24 sata. Međutim, na taj način pripremljeno sjeme moramo sijati isključivo u vlažno tlo. Sije se na razmak redova od 80 do 90 cm i 30 do 40 cm u redu. Pošto posijane biljke u početku sporo rastu, nužno ih je redovito okopavati, a sve kako bismo ih štitili od štetnih korova i kako bi razbili pokoricu, te time gubitak vode iz tla sveli na najmanju moguću mjeru. S okopavanjem se nastavlja sve dok biljke dobro ne pokriju tlo.

Berba

Berba može započeti 40 do 50 dana nakon nicanja, s tim da se beru isključivo dobro razvijeni listovi ili se pak beru mladi izboji do 20 cm duljine s 5 do 6 dobro razvijenih listova. Ustvari, režemo vršnih desetak centimetara grana a na svakoj ostavimo po nekoliko listova. U pazušcima ostavljenih listova formirat će se novi izboji koji se opet režu, ali tek kada dovoljno narastu. Na spomenuti način stalno potičemo grananje biljke i stvaranje novih, mladih izboja, što znači da se novozelandski špinat obično bere jednom tjedno sve do prvih mrazeva. Bitno je napomenuti kako stariji listovi i izboji nisu jestivi jer sadrže previše celuloznih vlakana. A jednom posijan i uzgojen trajno ostaje u povrtnjaku iz razloga što će neugledni žućkasti cvjetovi redovito donijeti sjeme koje, kada dospije u tlo, zadržava klijavost sve do naredne sezone. Ali, nemojte brinuti!