Klenić nije Klen

U praksi dosta ribolovaca, ne poznavajući dovoljno ribe, miješa klenića s klenom, misleći da su ulovili tek mali primjerak klena. No, to nije točno.

Klenić, ne samo da ne može narasti do veličine klena, koji prosječno teži od 300 do 500 grama i može narasti i do 5 kg težine, već se razlikuje i po građi tijela. Ima i nešto sitnije ljuske. Krase ga srebrnasti bokovi i bijeli trbuh.

Klenić je u prosjeku težak tek 100-150 grama. Primjerci teži od 200 grama smatraju se već pravim kapitalcima. U hrvatskim vodama, mjesečnik za sportske ribolovce »Ribiči & ribe« zabilježio je i ulov Darka Ferenčića, u rijeci Savi, 1993. težak 1,20 kg. Iako, još uvijek dvojben, ulov je provjeravan, a akteri i svjedoci ulova se kunu da je riječ o kleniću. Ako je to tako, a vodi se u hrvatskom spisku rekorda – Veleulovu – Zlatnoj udici, onda je riječ o raritetnom ulovu, sasvim izvjesno, svjetskom rekordu.

Klenić nastanjuje prije svega »klensko« područje nizinskih tekućica. Najlakše ga je pronaći u srednjim i gornjim dijelovima manjih rijeka i potoka. Jatna je riba. Svežder je kao i klen, pa glede mamca nema problema. Može se loviti tijekom cijele godine, pa i zimi, kada obale zabijele snježnim pokrivačem.

Veći primjerci će jurnuti i na manju varalicu, leptir broj 0 i 1 prije svega. Ima primjera da su klenići lovljeni i na druge veće varalice u blinku štuke. Tako je Franjo Povijač, na rapalin vobler Shad Rap (Deep Runner) 15. 9. 2003. u Dravi kod Pod. Selnice ublinkao klenića teškog 350 grama.

No, najbolja tehnika ribolova za ovu ribu je ona s plovkom, lakim sistemima. Na manjim vodama, npr. potocima, može se loviti klasičnim direktašima – teleskopima, a na većima sa štapovima s rolom. Primjerice, s lakim bolognese priborom.

Sistem treba biti sasvim lagan. Najbolje ga je napraviti s najlonom promjera do 0,12 mm (osnovni) i 0,10 mm predvez s udicom. Treba koristiti plovke manje nosivosti, do 1,5 grama (ovisno o snazi vode na kojoj se lovi) i udice veličine 18 do 20. U hladno doba godine klenića je najbolje loviti u dubljim dijelovima, uz vodene zaklone, kao što je veliko kamenje, piloti, panjevi i sl.

Od mamaca treba koristiti crve, sitne, tanke gujavice, te klasične klenaroške mamce kao što su kruh namočen u krv, komadići kokošjih crijeva, male kockice mesnog nareska…

Mjesto ribolova ne treba posebice primamljivati, ali s primamom se mogu postići bolji rezultati. Pritom treba koristiti primame za klena na bazi krvi ili sira. Stari dobri crveni X21 (sivi x21 ljeti) odlična je primama. U osnovnu smjesu (može i običan kruh) treba je dodati sasvim malo, jer je intenzivnog mirisa. Isto tako, pogotovo zimi, u vodu ne treba bacati puno primame.

Tek toliko koliko stane između tri prsta i to ne prečesto. Klenić je dosta oprezna i plašljiva riba. Zato na vodu treba doći pažljivo, bez puno buke, a kada se postavi pribor, ribolovac se treba primiriti.

Klenić je zanimljiv kao sportska riba, dakle za zabavu, te kao mamac za grabežljivce. Dapače, odličan je keder za štuku, smuđa i soma. Veoma je otporan i radi vrlo živo primamljujući grabežljivce na griz.