Vretenac, vretenar ili čep

Radi se o ribici koju ribolovci mogu uloviti u nizinskim rijekama dunavskoga sliva, gdje je tok brži, a dno kamenito ili šljunkovito.

Do sada su najveći primjerci ove ribe u nas lovljeni u Savi, Dravi, Muri, te nekim kanalima, kao što su kanali Orehovica, Donja Dubrava, Kapinci…

Vretenac ima mlađeg brata, veoma bliskog srodnika, kojeg treba razlikovati od vretenca. S obzirom na to da ih ribolovci u praksi veoma teško razlikuju, upotrebljavaju za obje vrste ista narodna imena: vretenac, vretenar i čep. Prvi vretenac, kojeg predstavljamo, ima latinsko ime Zingel zingel L., a drugi Zingel streber S. Ima ribolovaca i ribara koji ih i te kako razlikuju, pa onog prvog narodski češće zovu vretenac ili vretenar, a drugog čep (i ponegdje vretenac).

Obje vrste ne narastu velike. No, vretenac (Zingel zingel) naraste veći, pa i do kilogram težine. Ipak, primjerci od 300 – 500 grama smatraju se kapitalnima. Čep (Zingel streber) kao mlađi i manji »brat« naraste manji i teži tek stotinjak grama.

Najveći hrvatski primjerak vretenca je onaj iz rijeke Save, težak 750 grama, kojeg je 2000. ulovio Zvonimir Pavošević. U literaturi (Ribički kalendar ‘98., str. 90.) našli smo i podatak o ulovu vretenca teškog 1,20 kg, u SR Jugoslaviji, vjerojatno u Dunavu.

Već samo ime jasno govori o izgledu ovih riba. Ima vretenasto, izduženo tijelo. Iako, krasno aerodinamično, vretenac ipak najradije vrijeme provodi na dnu, među kamenjem, gdje čeka (da mu voda donese) hranu. Vretenac je tamnožute do smeđe boje. Preko tijela (bokova) ima nekoliko (3-4) poprečne tamne (šire) pruge. Mrijesti se od ožujka do svibnja. Hrani se faunom dna. Grabežljivac je, pa će rado pojesti i manju ribicu, punoglavca i sl. Obje ribice prilaze obali kad se voda malo zamuti. Najbolje doba za ribolov je uvečer, u zoru i noću.

Vretenac raste sporo. Teško ga je uloviti, pa se i rijetko nađe na udici. No, ribolovci ga cijene, jer ima vrhunsko meso, koje prženo ili pečeno predstavlja deliciju. Ima i ribolovaca, koji kada ga ulove, smatraju da se treba seliti s ribolovne pozicije, jer »gdje je vretenac, nema druge ribe«.

Najčešće se na udici nađe slučajno i to pri nekom obliku dubinskog ribolova (s ili bez plovka). Najčešće će se uloviti na tanku crvenu gujavicu, komadić ribice (file), larvu vodenog cvijeta, a bilo je i primjera ulova na crve.