Gnojidba jarog ječma i zobi

Prilikom odluke za uzgoj jarog ječma i zobi valja odabrati tlo dobre strukture, najbolje je da to bude srednje teško tlo koje je dobro opskrbljeno hranivima.

Također bi bilo poželjno da se za sjetvu jarih žitarica biraju ocjedita tla, koja nisu sklona zadržavanju oborinske vode niti imaju visoku podzemnu vodu. Zbog kratkog razdoblja vegetacije i relativno skromnih zahtjeva prema potrebnoj sumi temperatura za dozrijevanje, ove dvije jare žitarice mogu se sijati i na većim nadmorskim visinama kao i na lakšim tlima uz uvjet da im se osiguraju potrebna hraniva za ostvarivanje zadovoljavajućeg prinosa.

Dok će zob dati zadovoljavajući prinos i na nešto kiselijem tlu to nije slučaj sa ječmom i zato treba izbjegavati njegovu sjetvu na takvom tlu. Jedino ako je prije sjetve, još u jesen obavljena kalcizacija, tada je opravdana sjetva jarog ječma na tlu niže pH reakcije. Ako kalcizacija nije obavljena bolje je na to tlo posijati zob pa nakon žetve zobi krenuti s mjerama kalcizacije. Sjetva jarih žitarica moguća je od početka veljače do kraja ožujka ovisno o vremenskim prilikama i stanju tla. Sjetvu treba nastojati završiti do kraja ožujka jer se kasnijom sjetvom znatno snižava prinos jarih žitarica.

Do početka sjetve jarih žitarica u tlo bi trebala biti unesena ukupno potrebna količina fosfora i kalija. Kada se sjetva jarih žitarica planira na težim tlima ukupno potrebna količina fosfora i kalija trebala je biti unesena u tlo u osnovnoj gnojidbi u jesen i to najčešće zaoravanjem mineralnog gnojiva NPK 7-20-30.

Ukoliko se sjetva planira na tlima gdje su mogući gubici hraniva, kao što je slučaj s laganim tlima, plitkim tlima ili uslijed velike količine oborina tada se u osnovnoj gnojidbi unosi 60% ukupno potrebnih količina fosfora i kalija, a ostatak se dodaje u predsjetvenoj ili startnoj gnojidbi kroz formulacije s izbalansiranim omjerom hraniva kao što je NPK 15-15-15.

NPK formulacijama gnojiva se u tlo do sjetve unosi ukupno potrebna količina fosfora i kalija ali i polovica potrebnog dušika. Ostatak dušika kao i potrebni magnezij i sumpor biti će dodani u prihranama tijekom vegetacije.

Zbog opasnosti od polijeganja jaru zob će biti dovoljno prihraniti samo jednom, i to najbolje u fazi busanja, koristeći gnojivo ASN ili KAN. Broj prihrana jarog ječma ovisi o svrsi njegova uzgoja što je povezano s utjecajem dušika na povećanje postotka proteina u zrnu. Povećan sadržaj proteina je poželjno svojstvo za stočni ječam, ali nije poželjno svojstvo za pivarski ječam jer pogoršava njegovu tehnološku kvalitetu. Samo ako se jari ječam uzgaja za hranidbu stoke opravdane su dvije prihrane, inače je kao i kod zobi dovoljna jedna prihrana. Prihranom u fazi busanja potrebno je jarom usjevu osigurati 30 – 40 kg/ha dušika, dok se drugom prihranom stočnom ječmu, u fazi vlatanja, dodaje još 20 – 30 kg/ha dušika.

Kao i kod prihrane jare zobi tako i u slučaju jarog ječma prvu prihranu treba provesti s gnojivom ASN ili KAN. U drugoj prihrani osim već navedena dva gnojiva moguće je koristiti i dušično-sumporno gnojivo Petrokemijas. To je dobar izbor gnojiva za gnojidbu jarog stočnog ječma u fazi vlatanja zbog povećanog sadržaja sumpora, čija je zadaća bolje iskorištavanje dodanog dušika i na taj način povećanje sadržaja proteina u zrnu ječma. Stvarno potrebna količina pojedinog hraniva izračunava se na temelju kemijske analize tla i realno mogućeg prinosa svake pojedine kulture u određenim uvjetima uzgoja.