Što je održiva poljoprivreda?

Održiva poljoprivreda omogućuje stalnu proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda uz korištenje dozvoljenih kemikalija koje imaju što manji štetni utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi.

Ona počiva na načelima održivog razvoja budući da osigurava hranu, ogrjev i vlakna, uvažavajući ekonomska i društvena ograničenja koja osiguravaju održivost proizvodnje u kojoj je ekološka djelotvornost važnija od gospodarske učinkovitosti. Svim agrotehničkim mjerama održive poljoprivrede smanjuje se ili izbjegava onečišćenje tla, vode i zraka pa je kao takva alternativa intenzivnoj poljoprivredi koja je sve više rizična za okoliš i koja se napušta u Europskoj uniji.

Načela održive poljoprivrede su ponajprije korištenje lokalnih resursa kao što su biološka fiksacija dušika, obnova tla, korištenje prirodnih neprijatelja u zaštiti bilja kao i primjena nusprodukata poljoprivrede i drugih djelatnosti (npr. primjena smeća iz gradova). U održivoj poljoprivredi ograničena je primjena agrokemikalija (sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva) svih zahvata obrade koji degradiraju tlo i onečišćuju okoliš štiteći tako biološku raznolikost i integritet ljudi i drugih organizama koji tamo žive.

Održiva poljoprivreda prihvatljiva je i za proizvođače i za potrošače. Nositelj je ekonomskog i društvenog razvoja, a budući da pravedno raspoređuje prirodna bogatstva uvažavajući okoliš poboljšava trajnost sustava korištenjem resursa na razborit način. U takvom sustavu obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili farma organizirano je prema načelu podsustava koji funkcionira kao zatvoreni sustav otvoren za sve. Stoga su glavna načela održive poljoprivrede:

• integrirana zaštita bilja koja smanjuje ekonomski i zdravstveni rizik te rizik za okoliš.
  Korištenjem svih raspoloživih mjera zaštite bilja smanjuje primjenu sredstava za
  zaštitu bilja, a time i njihovo moguće štetno djelovanje na zdravlje potrošača i okoliš;
• travopoljni plodored koji osigurava domaćim životinjama visoku kakvoću hrane
  smanjujući cijenu koštanja i primjenu reciklirane hrane u stočarstvu. Čuva
  antropogeno tlo od negativnih abiotskih čimbenika, a zaštitni usjevi i međuusjevi
  uvršteni u plodored, kao i žetveni ostaci, imaju posebnu ulogu jer guše korove,
  kontroliraju eroziju, povećavaju sadržaj hranjiva i poboljšavaju strukturu tla;
• konzervacijska obrada tla kojom se čuva humus i vlaga tla, smanjuje erozija vodom i
  vjetrom, proizvodni troškovi, energija i utrošeno vrijeme za obradu tla;
• čuvanje vode i vlage tla postat će najvažniji dio nadzora u poljoprivredi jer je
  poljoprivreda uklopljena između šuma, brda i vodenih površina;
• zaštitni usjevi, međuusjevi i žetveni ostaci štite tlo od nepovoljnih abiotskih
  čimbenika, kontroliraju eroziju i guše korove te poboljšavaju strukturu i povećavaju
  sadržaj hranjiva u tlu;
• biološka raznolikost smanjuje rizik od utjecaja nepovoljnih vremenskih uvjeta i štete
  od napada bolesti i štetnika, a drveće i grmlje povećava populaciju korisnih insekata i
  ostale faune;
• gnojidba se temelji na primjeni domaćih gnojiva, stajskoga gnoja, gnojnice i gnojovke
  te leguminozne sideracije s ciljem smanjenja primjene tvorničkih dušičnih gnojiva;
• drveće i grmlje koje je na gospodarstvu je i najsigurnija zaštita od jakih vjetrova;
• tržište se mijenja jer je prodaja robe u gradovima ključ profitabilnosti, a izravna
  prodaja kupcu na posjedu, donosi mnoge prednosti.

Za integriranu proizvodnju su izrađene tehnološke upute kojima su definirana obvezna pravila/zabrane, kojih se moraju pridržavati proizvođači u integriranoj proizvodnji. Upute se temelje na načelima dobre poljoprivredne prakse i minimalnim zahtjevima koje treba ispunjavati.

Unutar tehnoloških uvjeta postoji poseban dio koji čini integrirana zaštita bilja, gdje su definirani uvjeti i načini zaštite bilja specificirani po kulturama i štetnim organizmima. Tehnološke upute za integriranu proizvodnju se svake godine objavljuju na internetskim stranicama Ministarstva poljoprivrede.