Održavanje vode u bazenima

Bazenska voda mora odgovarati određenim propisanim vrijednostima jer ako ne odgovara, štetni utjecaji usmjereni su na gastrointestinalne infekcije, kožne, očne, spolne, urinarne infekcije kao i infekcije uha koje nastaju zbog vode koja je zagađena vanjskim utjecajima ili od samih kupača.

Ispravna pH-vrijednost je jedan od najbitnijih faktora kod kemijske pripreme vode. Poslije natakanja vode u bazen, najprije moramo provjeriti pH-vrijednost. Ona nam govori reagira li voda kiselo, neutralno ili bazično. PH-vrijednost obično mjerimo pomoću priručnog mjerača. U početku kada napunimo bazen, pH-vrijednost je potrebno provjeravati dnevno, a kasnije, kada se voda umiri, tjedno. Idealna pH-vrijednost bazenske vode se mora kretati između 7,1 – 7,4. Ako je niža od 7, voda je kisela, što prouzrokuje koroziju metalnih dijelova na instalacijama, izmjenjivaču topline i filteru. Kada je pH-vrijednost iznad 7,6, dolazi do izlučivanja mineralnih tvari (bijele naslage na bazenu), počinje svrbjeti koža i počinju nas peći oči.

Isto tako kod povišene pH-vrijednosti dezinfekcijska sredstva djeluju manje učinkovito što dovodi do problema s održavanjem higijenski besprijekorne vode. PH-vrijednost vode reguliramo pH-regulatorom. Obično se isporučuju u obliku granulata kojega otopimo u vodi i ulijemo u bazen.

Za pripremu vode imamo na tržištu različita sredstva za dezinfekciju. Najčešće se koristi klor u različitim oblicima (tekućina, tablete ili granulat). Bez obzira na oblik klora moramo paziti da ga je u vodi dovoljno da uništava bakterije i osigurava besprijekornu vodu. Sadržaj klora u vodi se mora kretati između 0,3 – 0,6 mg slobodnoga klora u litri vode. Kod trenutnog kloriranja je željena vrijednost sadržaja slobodnoga klora u vodi do 1,5 mg/l. Količinu klora u vodi najlakše provjeravamo priručnim mjeračem koji radi pomoću reagensne tablete.

Alge su najjednostavniji biljni organizmi sposobni za fotosintezu. Rastu u pogodnim uvjetima u velikim kolonijama. Bazenska voda ispunjava ove uvjete. Same alge nisu izvor infekcija, ali nude idealnu podlogu za razvoj ostalih mikroorganizama. Odumrle alge su hrana za bakterije. Alge imaju i karakteristiku da s vremenom postanu otporne na klor što znači da ih više ne možemo uništavati klorom. Za suzbijanje algi koriste se različiti algacidi.