Zagorsko crveno govedo

Zagorsko crveno govedo nastalo je križanjem domaćih populacija goveda, vjerojatno u tipu buše, s austrijskim Tux-Zillertal govedima, koje je započelo početkom 19. stoljeća na području Konjščine u Hrvatskom zagorju.

Kao odličnu pasminu, koja se može usporediti s najboljim europskim pasminama, ističe je župnik Milan Kučenjak u djelu Govedarstvo tiskanom još 1879. godine. Kako 1907. godine navodi prof. dr. Oton Frangeš, taj je import vrlo blagotvorno djelovao na čitavu okolicu, u kojoj je stoka ubrzo dobila tip ove crvene, jednobojne, gojazne pasmine, tako da se takova stoka smatrala posebnom crvenom zagorskom pasminom. Pasmina je nastala vjerojatno i dodatnim križanjem s doista brojnim pasminama koje su bile prisutne na području Hrvatskog zagorja i Varaždinštine, gdje su zagorski posjednici imali svaki svoju pasminu: montavunsku, allgansku, bernsku, freiburšku, mariahofsku, murzthalsku, lavanthalsku i druge.

Tako se uz crvena, navode i goveda žute zagorske pasmine izložena na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine. Postupnim uvođenjem simentalskoga goveda dolazi do daljnjeg križanja, pri čemu nastaje domaće crvenošaro govedo, a dotadašnje većinom jednobojno crveno zagorsko govedo, postaje sve šarenije obojenosti. Postupno se i crvenošaro govedo gubi, odnosno pretapa u današnje hrvatsko simentalsko govedo.

Kako navodi publicist i političar Janko Ibler, na Jubilarnoj gospodarsko- šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine, u sklopu Izložbe goveda za rasplod, izloženo je 9 grla crvene i žute zagorske pasmine.Tada je, po zastupljenosti, zagorska pasmina bila četvrta na području tadašnje Hrvatske i Slavonije. Na natjecanju krava muzara na istoj izložbi, najviše mlieka dala je domaća krava zagorske pasmine, koja je imala već 16 godina.

Crveno zagorsko govedo je gotovo 150 godina bilo nezaobilazan dio identiteta sela i krajobraza sjeverozapadne Hrvatske. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani podaci o pasmini iznimno su oskudni, a pasmina je izumrla, tako da je njenu kulturno-povijesnu važnost gotovo nemoguće obnoviti.

Kao i kod drugih izvornih pasmina goveda koja su nestala s pašnjaka, bez zagorskoga goveda teško je održati postojeća staništa travnjaka sjeverozapadne Hrvatske, kao i prateću agrobioraznolikost.

O. Frangeš objavljuje 1907. godine fotografiju crvenog zagorskog goveda s potpisom: Krava crvene zagorske pasmine, 8 god. stara. Opis crvenog zagorskoga goveda šturo objavljuje Ljudevit Prohaska (1923.), profesor stočarstva na višem kraljevskom učilištu u Križevcima, dok profesori Veterinarskog fakulteta u Sarajevu i Agronomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Šmalcelj i Ante Rako daju 1958. godine opis domaćeg crvenošaroga goveda, tako da na osnovi tih podataka možemo donekle rekonstruirati pasminu.

Crveno zagorsko govedo snažnije je konstitucije, morfološki blisko Tux-Zillertal pasmini, od kojeg je niža, manja i slabije popunjena. Boja dlake je vatreno smeđecrvena do višnjastocrvena sa slabije vidljivom svjetlijom prugom koja se proteže duž leđa.Glava je kraća, sa svijetlo pigmentiranim dlakama oko očiju i njuške, kojima je obrasla i unutrašnjost ušnih školjki.

Krave imaju dobro razvijeno vime. Rogovi su izraženi, slični onim kod buše, sivi ili žućkasto-sivi, dok je vršak roga tamniji. Papci su tamno pigmentirani. Krave su u grebenu visoke oko 125 cm, a bikovi oko 130 cm, uz indeks dužine trupa 118%, dubine prsa 53%, a širine prsa do 35%. Dosezalo je težinu 350-550 kg, uz mliječnost koja je dosezala i 2000 l godišnje.

Zagorsko govedo bilo je krajem 19. stoljeća prošireno na području Hrvatskog zagorja, Varaždinštine, dijela Zagrebačke i Križevačke županije te dijela Podravine. U to je vrijeme bila dominantna pasmina goveda na području Varaždinske županije, koja je tada obuhvaćala i Hrvatsko zagorje. Već 1896. godine O. Frangeš navodi kako je pasmina preostala samo u zabitim gorskim selima Ivanščice, a 1923. godine Lj. Prohaska ističe da crvena zagorska pasmina razmjerno brzo nestaje, jer je narod više zavolio šarena (pincgavska) goveda.

Za Izložbu i sajam rasplodne stoke u Zagrebu 1933. godine, planirano je izložiti crvenu zagorku, ali nije predstavljena među 683 izloženih goveda, te se više ne navodi u popisima stoke u Hrvatskoj.