Pošip crni

Podrijetlo sorte je nepoznato, a oduvijek je Pošip crni smatran autohtonom sortom otoka Korčule.

Međutim otkriveni sinonimi i uzgoj u Hercegovini otvara mogućnost i za druge pretpostavke. Bulić (1949) je navodi kao sortu prisutnu isključivo na otoku Korčuli.

Pošip crni danas je slabo rasprostranjena sorta i gotovo je iščezla iz proizvodnih nasada. Nalazi se na području otoka Korčule te u Hercegovini kao pojedinačni trsovi u mješovitim nasadima. Prema službenim podacima, u Hrvatskoj je 0,37 ha vinograda pod ovom sortom (APPRRR, 2013).

Počinje kasno s vegetacijom, a dozrijeva u II. razdoblju. Srednje je bujna sorta. Pošip crni osjetljiv je na peronosporu, dok na ostale gljivične bolesti nije pretjerano osjetljiv.

Sorta rodi redovito, a prinosi su srednje visoki do visoki. Pošip crni nakuplja srednje visok sadržaj šećera u grožđu te srednju razinu ukupne kiselosti.

Praktičnih iskustava gotovo da i nema budući da je sorta vrlo rijetka te se nigdje ne uzgaja niti vinificira samostalno. Atraktivnog je izgleda, grozda veoma sličnog Pošipu bijelom, pa je po tome vjerojatno i dobila ime. Može se koristiti kao zobatica.

Sorta je male populacije, a osim na otoku Korčuli, ne nalazi se u proizvodnim nasadima.

Sorta se smatra kritično ugroženom jer se rijetko nalazi u uzgoju te se uzgaja na jako uskom arealu. Opstanak sorte ovisi isključivo o interesu lokalnih vinogradara na otoku Korčuli budući da je cijepljenje na stalno mjesto jedini način razmnožavanja. Sorta je kolekcionirana u kolekcijskim nasadima na području Republike Hrvatske te je potrebno provesti obuhvatnu
ampelografsku evaluaciju kao prvi korak u procjeni gospodarske vrijednosti ove sorte.