Modra kosovina

148

Sorta je u povijesti bila jedna od značajnih crnih sorata na području Štajerske i sjeverozapadne Hrvatske, a uzgajala se u znatno manjoj mjeri i u drugim dijelovima Slovenije, Austrije i Njemačke.

Spomeni o njezinu uzgoju u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezani su uz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Moslavinu i kalničko područje. Modra kosovina u tom se razdoblju pogrešno identificirala sa sortama Kavčina, Blauer Heunisch i nekim drugima. Nakon pojave filoksere, tj. početkom 20. st., postupno nestaje iz nasada i sve se rjeđe spominje kao sorta u uzgoju i na području Hrvatske i na području Štajerske.

Sredinom 20. stoljeća sorta se još uvijek spominje u vinogradima zapadne Hrvatske (Turković i Miklaužić, 1953).

Inventarizacijom sortimenta vinove loze na području Hrvatskog zagorja pronađen je samo jedan trs koji je identificiran kao Modra kosovina. Trs je pronađen na području Zlatara, u vinogradu u mjestu Martinci, a koliko je poznato, sorta ne postoji u proizvodnim nasadima.

Vrh mladice je otvoren i srednje gusto dlakav, bez antocijanskog obojenja dlačica. Boja mladih listića je brončana sa zelenim žilama. Odrasli list je pentagonalnog oblika i najčešće trodijelan ili peterodijelan. Sinus peteljke je otvoren kao i gornji postrani sinusi. Glavne žile na licu lista potpuno su zelene boje. List je na licu gladak, dok je na naličju izmeu glavnih žila vrlo slabo dlakav.

Cvijet je morfološki hermafroditan, a funkcionalno ženski, tj. ima normalno razvijen tučak i povijene prašnike. Grozd je srednje velik, srednje zbijen i konusnog oblika. Bobice su okrugle ili tek neznatno izdužene, male, plavo-crne boje. Meso je srednje čvrsto.

S vegetacijom pocinje srednje rano, cvate kasno, a dozrijeva u III. razdoblju. Srednje je do vrlo bujna sorta. Srednje je osjetljiva na pepelnicu i plamenjaču, a jače osjetljiva na sivu plijesan. Na niske zimske temperature nije osjetljiva. Rodnost je visoka i redovita.

Sorta nakuplja srednji sadržaj šećera u moštu, uz srednje visok do visok sadržaj kiselina. Prema literaturnim izvorima, sorta zahtijeva dobre položaje, gdje može postići vrlo dobru kvalitetu.

Praktičnih je iskustava s uzgojem ove sorte vrlo malo. Na temelju iskustava iz kolekcijskih nasada može se reći kako sorta nije zahtjevna za uzgoj te da su joj potrebni dobri položaji na kojima će postići punu zrelost i odgovarajuću kvalitetu. Na temelju literaturnih izvora, sorta se u povijesti koristila u kupažama s drugim crnim sortama za proizvodnju kvalitetnih crnih vina. Navodi se također da sorta u toplijim godinama i na dobrim položajima u punoj zrelosti razvija naglašenu sortnu aromu te je bila poznata i kao zobatica jer se zbog relativno debele kožice može dugo čuvati. Osnovni joj je nedostatak funkcionalno ženski cvijet, što znači da joj je potrebna sorta oprašivač (sorta koja cvate u isto vrijeme).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.