Medič ili medna rosa na vinovoj lozi

Medič ili medna rosa je produkt metabolizma većega broja insekata (lisne i štitaste uši, štitastih moljaca, lisne buhe i dr.). Medna rosa pretežno se sastoji od ugljikohidrata iz biljnoga soka, a kapljice medne rose prekrivaju biljne dijelove, naročito lišće i plodove, čineći ih ljepljivim.

Vinovu lozu napada veliki broj kukaca, ali posebno su invazivne štitaste uši. U svijetu je registrirano preko 100 vrsta štitastih ušiju na vinovoj lozi, ali manji je broj onih koje se mogu smatrati ekonomski važnim štetnicima. Na osnovu dosadašnjih faunističkih istraživanja provedenih na našem području, pronađeno je desetak vrsta štitastih ušiju na vinovoj lozi, ali Parthenolecanium corni Bouche (šljivina štitasta uš), Parthenolecanium persicae Fabricius (breskvina štitasta uš), Pulvinaria vitis Linnaeus (lozina vunasta uš) i Planococcus ficus Signerot (smokvin crvac) imaju veći ekonomski značaj.

Posebno je značajna vrsta Planococcus ficus (smokvin crvac) koja unazad nekoliko godina, na većem broju lokaliteta pričinjava ozbiljnije štete koje se manifestiraju kao obilno lučenje medne rose, pojava gljiva čađavica, sušenje listova, dijelova čokota (pa i čitavoga čokota), sporije dozrijevanje grožđa, smanjenje tržišne vrijednosti grožđa i dr.

Planococcus ficus (smokvin crvac) je vrsta štitaste uši raširene po cijelom svijetu. Poznata je kao štetnik vinove loze na području Mediterana, južne Afrike, nekim zemljama Južne Amerike i u SAD-u, gdje također čini velike štete. Na području Hrvatske prvi put je registrirana 2006. godine, a najveće štete od ove vrste zabilježene su na području Vrgorca.

Smokvin crvac tijekom godine razvije 4 − 7 generacija. Broj generacija ovisi o klimatskim prilikama. Tijekom zime, ispod stare ispucale kore na čokotima se nalaze jaja, ličinke, nimfe i odrasle ženke. Najgušća populacija može se naći na najnižim dijelovima čokota, često u blizini tla. Zanimljivo je da smo veće populacije smokvina crvca pronalazili na južnim i zapadnim stranama čokota.

Ovisno o klimatskim prilikama, krajem ožujka ili početkom travnja, prezimjele nimfe sazrijevaju u ženke koje počinju odlagati jaja u jajnu vreću. Nakon izlaske iz jaja, ličinke proljetnih generacija idu prema vrhu čokota, pronalaze mjesto za ishranu i nastavljaju s razvojem.

Tijekom svibnja, na naličju bazalnih listova, mogu se pronaći nimfe. Tijekom ljetnih mjeseci, dolazi do nagloga povećanja populacije smokvina crvca, i svi razvojni stadiji preklapajućih generacija mogu se naći na mladicama, grozdovima, listovima, peteljkama listova, ali i ispod kore čokota. Posebno veliku brojnost svih razvojnih stadija smokvina crvca, tijekom ljetnih mjeseci, pronalazili smo na naličju listova koji su u unutrašnjosti reda bili jako zbijeni, dok su vrhovi mladica povijeni preko gornje žice. Za ženke smokvina crvca karakteristično je odlaganje jaja na listove i iznad zone grozda, što baš nije uobičajeno za druge vrste iz porodice Pseudococcidae. Tijekom srpnja, kolovoza i rujna, smokvin crvac naseljava unutrašnjost grozda gdje se hrani na peteljčicama bobica. Velike populacije
smokvina crvca tijekom srpnja, kolovoza i rujna pronalazili smo unutar grozdova bijelih sorti vinove loze, ali najviše kod sorte Žilavka. I grozdovi obojenih sorti vinove loze bili su napadnuti smokvinim crvcem, ali u nešto manje opsegu.

Najveće štete čini smokvin crvac sisanjem listova, a posebno unutar grozda na peteljčicama bobica. Sisanjem na lišću uzrokuje njihovo sušenje, rano otpadanje, a sisanjem na grožđu nedozrijevanje i umanjenje kvalitete. Izlučuje obilje medne rose koja prekriva lišće i bobice. Na mednu rosu naseljavaju se gljive čađavice, pa napadnuti organi pocrne, što uvelike umanjuje tržišnu vrijednost grožđa.

Smatra se da gljivice čađavice imaju negativan utjecaj prilikom prerade grožđa. Posebno velike štete smokvin crvac čini na stolnim sortama vinove loze zbog prisutnosti medne rose i gljiva čađavica. U vinogradima napadnutim smokvinim crvcem, zbog obilnoga lučenja medne rose, prisutne su pčele i ose koje ometaju normalno provođenje agrotehničkih mjera (pljevidba, otklanjanje korova, zaštita i dr.).

Suzbijanje ovoga štetnika provodi se različitim mjerama: struganjem stare ispucale kore, zimskim prskanjem čokota pripravcima na bazi mineralnih ulja, te primjenom insekticida u vrijeme vegetacije. Prema američkim podacima, smokvin crvac može se suzbijati u nekoliko navrata. U dormantnom periodu, u trenutku kretanja vegetacije, najveći dio populacije smokvina crvca nalazi se ispod kore na nižim dijelovima čokota.

Tijekom rezidbe vinove loze lako se uočavaju čokoti jako zaraženi smokvinim crvcem, a prepoznaju se po kori koja je tamnija zbog prekrivenosti gljivicama čađavicama. Kada prilikom rezidbe vinove loze naiđemo na takve čokote, obvezno treba skinuti staru ispucanu koru ispod koje se nalaze različiti stadiji smokvina crvca. Nakon struganja stare kore provodi se tretiranje mineralnim uljima. Ako želimo povećati efikasnost mineralnih ulja, možemo im dodati i neki insekticid koji ima i fumigantno djelovanje, posebno ako tretiramo vinovu lozu tamo gdje nije skidana stara kora.

Što se tiče folijarnoga suzbijanja smokvina crvca, ono je obično početkom ljeta, i dobro ga je provesti što prije da bismo spriječili povećanje populacije smokvina crvca i prije obilnijega lučenja medne rose. Kod folijarnoga suzbijanja smokvina crvca treba voditi računa o vremenu tretiranja i izboru pripravaka zbog karence. Za suzbijanje se uglavnom koriste pripravci na osnovi dimetoata, imidakloprida, tiametoksana i flonikamida. Prskanje obvezno treba ponoviti zbog istovremene prisutnosti različitih stadija razvoja. Smatra se da je najprikladniji rok za suzbijanje smokvina crvca nakon berbe grožđa, prije nego što nimfe odu u donje dijelove čokota i prije nego što se uspiju zavući ispod stare kore. Uspješno tretiranje nakon berbe smanjit će potrebu suzbijanja pred kretanje vegetacije. Svakako, i prije kretanja vegetacije treba kontrolirati vinograd, pa tek nakon toga odlučiti o potrebi prskanja.

U SAD-u se pred kretanje vegetacije koriste pripravci na osnovi mineralnih ulja i klorpirifosa, u vrijeme cvatnje na osnovi imidakloprida i dimatoata, a nakon berbe na osnovi klorpirifosa i dimetoata.