Rezidba lijeske

Lijeska prirodno tvori grm ili nisko drvo s nekoliko debala i rađa na jednogodišnjim izbojima te kada se formira uzgojni oblik nije ju potrebno rezati svake godine.

Kod rezidbe svake godine postavlja se pitanje isplativosti jer je razlika između uloženog i dobivenog zanemariva. Rezidba se obavlja ručno, a cijena sata radnika je visoka. No, nakon 2-3 godine kada padne rodnost, ta razlika više nije zanemariva te je nužno obaviti rezidbu kako bi se potaknuo jači vegetativni rast čime bi se i otvorila mogućnost bolje rodnosti.

Uzgoj u obliku grma

Lijeska na vlastitom korijenu stvara mnogo korijenovih izdanaka te je uzgoj na vlastitom korijenu pogodan za uzgoj u obliku grma ili kao živa ograda. Međutim, ako lijesku odlučimo uzgajati kao stablo, ono na što treba paziti jest da redovito odstranjujemo vodopije i korijenove izdanke pogotovo ako su na vlastitom korijenu. Za uzgoj u obliku stabla više se preporuča lijesku cijepiti na medvjeđu lijesku koja stvara manje korijenovih izdanaka.

No, kod ove podloge javlja se problem što njoj ne odgovaraju teška tla koja su česta u kontinentalnoj Hrvatskoj, već ocjedita ilovasta tla. Međutim, medvjeđa lijeska dobro podnosi ekstremne uvjete i sušu. Rezidbu treba obaviti tijekom zime dok lijeska miruje. Tako ćemo smanjiti potrošnju hranjiva na nepotrebne izboje koji nam smetaju i tako potaknuti cvatnju. Također, rezidbom trebamo odstraniti i bolesne, oštećene ili suhe grane kako bismo smanjili mogućnost napada bolesti i štetnika.

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm. Također se smatralo da lijeska tako bolje rodi zbog veće rodne površine.

To možda i jest tako ako se gleda prinos po biljci koja je i sama po sebi veća te traži više mjesta. Ali ako se gleda po jedinici površine, veći urod se može očekivati samo kod uzgoja lijeske kao stablašice, jer je tako moguć gušći sklop. Stabla lijeske dolaze u punu rodnost nakon 6 godina, a trajnost nasada može dostići i do 40 godina, pa i duže. To pokazuje koliko je bitno detaljno planiranje prije sadnje kako bismo u potpunosti iskoristili potencijal lijeske i našu proizvodnju učinili što isplativijom.

Grm se, također, može formirati i iz sadnica koje su cijepljene na medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadnice posade na isto mjesto (grmolika vaza). Tako ćemo dobiti grm koji će imati 3-4 glavne grane i koji ćemo lakše održavati s obzirom na to da neće imati mnogo korijenovih izdanaka kao lijeska na vlastitom korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i isplativ samo u ekstenzivnim nasadima, tj. na okućnicama. Za intenzivnu proizvodnju on je preskup i nije rentabilan, zahtijeva više sadnica, a ušteda s obzirom na uzgoj u obliku grma na vlastitom korijenu nije značajna.

Uzgojni oblik grma se formira skraćivanjem sadnice na 20-30 cm kako bi se potaknulo stvaranje korijenovih izdanaka. Od novostvorenih korijenovih izdanaka treba ostaviti 3 do 4 koji će tvoriti osnovne grane. Ostale izboje treba redovito odstranjivati, osim ako ih se želi iskoristiti za obnovu grma ili formiranje gušćeg grma (živa ograda).

Lijeska stablašica

Uzgoj lijeske kao stablašice (cijepljene na medvjeđu lijesku) sve više ulazi u intenzivni uzgoj zbog svoje ekonomske opravdanosti. Stablo lijeske ne zauzima puno prostora kao što je to slučaj kod grma, čime je mogući gušći sklop i veći urod po jedinici površine. Ne zahtijeva toliko rada oko čišćenja korijenovih izdanaka, deblo je visine 50-80 cm što omogućuje veću upotrebu mehanizacije. Stabla su bolje osvijetljena nego grm čime se postiže veća količina i bolja kvaliteta ploda, a samim time i viša cijena.

Vaza kao uzgojni oblik je vrlo pogodna za lijesku jer daje dobru osvijetljenost krošnje, što je bitno jer plodovi zahtijevaju mnogo sunca, a lijeska rađa na jednogodišnjim izbojima. Vaza se formira sa 3 do 4 osnovne grane za koje se ne preporuča grananje debla na istom mjestu već na razmaku od 20-ak cm kako bi spojno mjesto grane i debla bilo čvršće.