Suzbijanje lisnih uši u ekološkoj poljoprivredi

Od lisnih uši na voćkama se češto nalaze jabukova zelena uš (Aphis pomi), jabukova pepeljasta uš (Dysaphis plantaginea) i jabukova krvava uš (Eriosoma lanigerum).

Većina lisnih uši hrani se na lišću i mladim izbojcima uzrokujući uvijanje i kovrčanje lišća. No, sisanjem na cvjetovima uzrokuju i deformaciju plodova voćaka. Jabukova krvava uš se za razliku od drugi lisnih uši uz hranjenje na zelenim dijelovima biljke, hrani i ispod zemlje na korijenu stabla. Odrasle jedinke krvave uši prekrivene gustom bijelom voštanom prevlakom često se mogu uočiti na granama i vratu korijena u vidu vunastih tvorevina. Posljedica napada je sušenje grana i pucanje kore, te stvaranje izraslina tzv. rak rana.

Let odraslih savijača prati se pomoću feromonskih lovki koje sadrže sintetizirani seksualni miris ženki (feromon) koji privlače mužjake štetnika na parenje. Lovke se postavljaju na što je moguće veću visinu, jer leptiri visoko lete. U malim, nekomercijalnim voćnjacima dovoljno je radi praćenja leta leptira koristiti jednu feromonsku lovku. Feromonske lovke za ovog štetnika mogu se nabaviti u bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.

Tijekom ishrane uši izlučuju ugljikohidratne kapljice (mednu rosu) koje prekrivaju lišće i ostale napadnute organe, te ih čine ljepljivim. Na mednu rosu često se naseljuju gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje napadutih biljnih organa. U vrijeme mirovanja vegetacije i prije početka vegetacije štetnici se prate pregledom jednogodišnjih grančica na prisutnost jaja. Tijekom vegetacijske sezone štetnik se prati pregledom biljnih organa na kojima lisne uši čine štetu. U početku vegetacije do cvatnje pregledavaju se mladi listići na prisutnost ličinki, a nakon cvatnje pregledavaju se mladice i vršni listovi.

Ličinke jabukove krvave uši kontroliraju se u rašljama grana na mladicama. Kasnije u vegetaciji beskrilne i krilate uši traže se na vrhovima izbojaka i listova. Uklanjanjem korovnih vrsta koje služe kao alternativni domaćini za jabukovu pepeljastu uš, posebice uskog poljskog trputca i kiselice (Rumex spp.), te orezivanjem zaraženih biljnih organa suzbijaju se i lisne uši. S obzirom da na tržištu postoje sorte jabuke cijepljene na podloge koje su otporne na napad krvave uši preporuča se njihova sadnja.

Lisne uši u prirodi imaju brojne prirodne neprijatelje, uključujući vrste božjih ovčica, osolike muhe, mrežokrilke i duge vrste korisnih kukaca koji mogu uspješno održavati prirodnu ravnotežu lisnih uši ispod granica štetnosti, ako njihova populacija nije narušena uporabom insekticidnih pripravaka.